Bećarina na prvu zvuči kao uvećanica riječi bećar – što je pak naziv za slavonskog veseljaka koji pjeva i poznati bećarac danas dio zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. No bećarina nije veliki bećar nego je pravi pravcati namet, nimalo popularna mjera nekada davno u gradu na Dravi.
Naime u Osijeku je tijekom 18. stoljeća postojao namet koji su plaćali oni koji su pili previše “soka” od šljive ili grožđa i bećarili se po Tvrđi. Naime u to doba javna rasvjeta palila se ručno, a trošak za radnike koji su obavljali ovaj posao plaćao se između ostalog i nametom koji su zvali “bećarina” iliti Taxa vagabundorum, ali i od vinskog prireza po bačvi vina pristiglog u grad.
A bećarinu su plaćali oni koji su se htjeli bećariti po Tvrđi u sitne sate. Svatko tko je zatečen na ulicama popularne osječke Tvrđe pripit ili trijezan u kasnim noćnim satima kada je gorila javna rasvjeta morao je platiti bećarinu. Navodno su najčešći platitelji bećarine bili upravo vojnici željni noćnih izlazaka koji su svoje bećarenje Tvrđom skupo, ali i redovito plaćali.
Bećarina je gotovo izumrla, srećom bećari i bećaruše nisu, kao ni njihov bećarac. No u Turističkoj zajednici grada Osijeka usudili su se ponovno uvesti bećarinu! Prvo su to učinili prošle godine i svi su im rado platili bećarinu pa su namet odlučili trajno zadržati! Kakva drskost rekli bi neupućeni, no bećarinu danas svi rado plaćaju i nitko se na nju ne buni.
Bećarina je službeni naziv za kotizaciju za jedini urbani koncept Wine & Walk evenata u Hrvatskoj, onaj u Osijeku. Originalna ideja oživljavanja povijesti, osječke vinske baštine i legende o bećarini i Vinskom trgu.
Bravo Osijek, lege ovo ste vrhunski upakirali i svi jedva čekamo platiti vam bećarinu. I ne pitamo za cijenu!
