Turizam kao paradigma dokolice nastao je zbog potrebe čovjeka za odmorom ali i promjenom svakodnevnih navika kako iz materijalne tako i duhovne sfere, pa se pojavilo i emitivno tržište odakle turisti odlaze prema receptivnoj destinaciji gdje dolaze… I što su ti identiteti različitiji to je i odmor uspješniji a zadovoljstvo potpunije. Taj moment vjerojatno je bio odlučujući i da UNWTO (Svjetska turistička organizacija) upravo kraj ljeta i početak jeseni proglasi Danom turizma kao opće prihvaćen nadnevak kada se sve čari turizma mogu osjetiti i konzumirati.
Iako je morska voda sa svim drugim pogodnostima još uvijek najznačajniji motiv putovanja, sve popularnije destinacije su u kombinaciji mora i zaleđa, a na Mediteranu su to ušća rijeka koja nude sve atrakcije iz svih sfera čovjekove potrebe, od prirodne i kulturne baštine, gastro i eno kulture, duhovnog i tjelesnog odmora, rekreacije i relaksacije.
Uz berbu grožđa, mandarina, šipaka… uvinjavanje i spremanje zimnice, miholjsko ljeto je vrlo zahvalno i za aktivnosti na slatkim vodotocima, hodanje i bicikliranje su iznimno popularni, a sve to se može doživjeti u dolini rijeke Neretve, najveće jadranske pritoke s istoka koja je prepuna slojevitih tragova civilizacija kroz više tisućljeća.
Sve to je povezano i sa potrošnjom resursa, pa iako turisti traže čistu prirodu i zaštićene krajolike sve je više i devastiraju i to na štetu domicilnog puka, pa održivosti i otpornosti treba posvetiti posebnu pozornost. Uz to je i biblijska umjerenost u jelu i piću, pa umjesto pučkim rječnikom “žderanja” i “lokanja” preporuka je meza i degustacija uz temeljna nutricionistička pravila s pravilnim rasporedom i količinom unosa u organizam. Na koncu i duhovni mir kao ravnoteža u čovjekovim potrebama ima vrlo snažne utjecaje na svekoliki odmor i uživanje u životu.
Ako to sve prožmemo i sa socijalnim elementima druženja i razmjene kulturnih navika onda i izraz CARPE DIEM ima potpuno značenje održivog turizma na ovozemaljski život. A što je čovjeku ugodno i Bogu je drago?!