Vitunj – uvijek frankopanski

Za utvrdu Vitunj, smještenu na vrhu stožastog brijega visokog 650 metara, s velikom sigurnošću možemo reći da je uvijek bio frankopanski. Prvi puta se spominje u diobi posjeda između nesložne braće 1449. godine, kada je pripao knezu Stjepanu III. Frankopanu, a sasvim je izvjesno da je postojao možda čak i stotinjak godina ranije.

Naime, središnja kula, iako četvrtasta ima sve odlike tzv. donžon kule: debeli čvrsti zidovi, na uzvisini i vrlo visoka – za ono doba, naravno. Naročito je zanimljivo što je zauzimala cijelu širinu hrpta tako da je ujedno bila i svojevrsni zaštitni zid manjem platou u smjeru sjeveroistoka. Nije isključeno da je ta donžon kula bila prvotni ulaz u utvrdu, a da je kasnije nadograđena prednja kula, na kojoj se još vide velike puškarnice.

Takve vrste kula napuštaju se u gradnjama 15. stoljeća, pa možemo pretpostaviti da je Vitunj građen u doba kneza Stjepana II. Krčkog, dakle oko 1370. Kažem pretpostaviti jer je njegov otac knez Bartol VIII. proveo dobar dio života u Mađarskoj kao župan od Somogyja.

Knez Stjepan II. Krčki oženio je vojvotkinju od Padove Katarinu Cararra i s njom je imao jednu kćer Elizabetu. Bio je vrlo bogat, što potvrđuje i zapis od 40.000 zlatnih florina (oko 140 kg zlata) koje je namijenio za miraz svojoj kćeri zaručenoj za grofa Fridrika Celjskog. Nakon što je knez Stjepan umro njegov brat, knez Ivan V. zatražio je od udovice svoga brata, kneginje Katarine, da mu prepusti Modruš, što je ona odbila. Tada je knez Ivan započeo nemoguću misiju – opsadu Tržana – za kojega je znao da je neosvojiv.

Bio je to svojevrsni povijesni presedan kad je frankopanska vojska napadala frankopansko sjedište kojega je branila druga frankopanska vojska. Sve je, kako to obično biva, završilo pregovorima u kojima se knez Ivan obvezao isplatiti miraz za Elizabetu i pravedno obeštetiti svoju nevjestu. Usput, kneginja Katarina Cararre Frankopan, utemeljila je pavlinski samostan na Kamenskom.

Kneza Ivana V. Krčkog naslijedio je sin Nikola IV. prvi od imena Frankopan i baš u podjeli njegove imovine njegov sin Stjepan III. Frankopan, oženjen za kneginju Ižotu de Estee naslijedio je između ostalih posjeda Modruš i Vitunj koje je ostavio svom sinu Bernardinu, a on svome unuku Stjepanu IV.

///Modruš – moćno sjedište knezova Frankopana

Zanimljivo je da posjed Vitunj nije prešao u ruke Zrinskih kao ostala imanja iza kneza Stjepana IV. jer se godine 1575. već spominje kao napušten.

Pohod na Vitunj je vrlo zahtjevan, staza je strma, uspon dug. Tko nema iskustva u planinarenju, toplo preporučam da ga negdje stekne prije negoli se odluči krenuti stazom Budnog diva put uvijek frankopanskog Vitunja.

Donosimo vam i zanimljive skice i trlocrte sa stranica varak.hu i weba Darka Antolkovića, utemeljitelja stranice U potrazi za frankopanskim posjedima.

Predzadnja kuća u Vitunju, kod koje počinje staza prema utvrdi, ima i jednu zanimljivost. Dvije prave i vrlo druželjubive ljame u dvorištu vrlo susretljivog i dobrodušnog domaćina.

Izvor fotografija: Tomislav Beronić

***

Naručite knjige FRANGERE PANE: Priče o Frankopanima i Stella Aurea autora Tomislava Beronića. Knjige su dostupne na POVEZNICI

priče o frankopanima

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.