Vodimo vas u park gdje skulpture pričaju

Dolazite li iz pravca Rijeke u Labin, s desne strane nakon benzinske pumpe, uočit ćete skulpturu pravokutnog otvora u sredini, koja asocira na vrata ili uske prozorčiće istarske graditeljske baštine. Skulptura se zove Prodor, autor je Ljubo De Karina iz Brseča. Poziva Vas da znatiželjno zaškiljite, otvorite neka nova vrata, osjetite ljepotu simbioze prirode i umjetnosti u Parku skulptura Dubrova.

S desne strane, kako silazite s glavne prometnice, veliki je parking. Nemoguće ga je promašiti zbog velike, staklene kockaste zgrade gdje će biti smješteni sadržaji i informacije vezane za park. Šećući prema prvim skulpturama, s lijeve strane pratit će vas krasan suhozid u suživotu s bršljanom. S druge strane suhozida nalazi se stancija: ostaci vile (danas gostionica) i djelomično očuvani gospodarski objekti aristokratske obitelji Franković. Iz te obitelji potječe i ugledni labinski intelektualac, suradnik Martina Luthera, protestant, profesor grčkog i hebrejskog, otac 18-ero djece koji slavi svoj 500-ti rođendan. A Park skulptura/ Mediteranski kiparski simpozij, slavi ni manje ni više nego pola stoljeća, osnovanog na 50-u obljetnicu Labinske republike. Suhozid, na listi UNESCO-a nematerijalne kulturne baštine, potomak je načina gradnje tipične za Mediteran. Vratimo se u mikensko razdoblje, u gradove na Peloponezu: Mikena, Arg, Sparta ili nurage na Sardiniji. Kamen na kamen bez ikakvih vezivnih sredstava. Osim suhozida, u Istri postoje kažuni, u Dalmaciji bunje, kao tihi, skromni svjedoci skromnog, inteligentnog i veličanstvenog načina oblikovanja prostora.

Na samom ulazu u park nalazi se jedna trijada za doček. S lijeve strane skulptura Dušana Đamonje, a ispred vas skulptura Vladimira Gašparića Gape, znakovitog naziva Portal. Prođite kroz portal i prepustite se čaroliji oblika, mirisa i boja istarskog pejzaža i kamena. Poput Berninijevih kolonada Svetog Petra, koje kao raširene ruke majke dočekuju svoju djecu, tako i skulptura Jasne Bogdanović, Čekanje, čeka na vas.

U parku koji se prostire na 40 hektara (treba sve to i pokositi), nalazi se 67 skulptura, 16 dionica Bijele ceste, amfitetatar Dolac i zgrada Kocke koju ste vidjeli na parkingu. Izvan parka nalazi se još 20-ak skulptura. Impresivan broj skulptura suvremenih hrvatskih i svjetskih imena kiparstva, svjedoči nam o najvećem parku suvremene skulpture u Hrvatskoj, u Europi, a možda i na kugli zemaljskoj.

Na sjevernu stranu puca pogled na Učku, a na jugu, na brežuljku smjestio se Stari grad Labin. Josip Diminić, nakon završenog studija vraća se kući i pokreće, zajedno s ostalim entuzijastima nešto najznačajnije što se u Labinu dogodilo nakon Matije Vlačića, rudarenja i Labinske republike a to je Mediteranski kiparski simpozij. Svake godine na simpoziju sudjeluje nekoliko umjetnika iz bivše Juge i cijelog svijeta. U dvorištu stancije, u hladu ispod ladonje, cvrčci cvrče, mirišu borovi, malvazija je u bukaleti. Od istarskog vapnenca, onog istog od kojeg su gradili amfiteatar u Puli i venecijanske palače, pod rukama i alatima kipara nastaje okamenjena poezija. Nalazimo ih, razbacane po parku poput prosutog kamenja istarskih vila koje su gradile amfitetatar.

Kažu da su Slaveni, došavši u Pulu, nazvali amfitetatar Divić grad (mislili su da je nemoguće da su ljudi to izgradili, i mali div tamo spava). Postoji i legenda o istarskim vilama, partijanericama i graditeljicama koje noću vole plesati po proplancima i livadama, a vole i raditi. Noću su nosile kamenje s Učke i gradile amfiteatar. Kada bi prvi pijetao zakukurikao, ispustile bi kamenje i nestajale dok se ponovo ne smrači.

Od prve tri skulpture, nastale 1970., u parku se nalazi samo jedna. Ostale dvije označavaju granice Labinske republike, čuvene pobune labinskih rudara protiv svirepog ugnjetavanja. I simpozij nastaje kao posveta 50-oj obljetnici Labinske republike. Jedna je skulptura Milene Lah, Galebovi  koja je postavljena, kako Labinjani kažu, na đire za Rašo (iznad skretanja za Rašu, rudarskog grada izgrađenog za samo 547 dana, 1937.) Na skulpturu se nadovezuje i dizajn kružnog toka. Druga je u Stepčićima  (prema Plominu) Ivana Kožarića, Isječak, koji predstavlja rijeku Seinu. A treća je, ujedno i prva skulptura u parku, znakovitog imena: Zrno žita/ Il chicco di grano, talijanskog kipara Antonia Paradisa (iz Apulije). Iz zrna žita ”proklijalo” je mnoštvo skulptura, kojima se možemo diviti, možemo ih dirati, okružiti i osjetiti što je to skulptura.

Suvremena strujanja se iščitavaju u  figuralnim ili apstraktnim, organskim ili stiliziranim formama, ljubav prema zavičaju, kamenu, zemlji, tradiciji, ekspresivnost, razigranost, simplifikacija…svaka skulptura ima svoju priču, emociju, tehniku/e. Jedna od odlika suvremene skulpture, jest da vas ona poziva na dijalog i provocira maštu. Kako je izjavila naša poznata umjetnica Marija Ujević- Galetović, kada bi umjetnost bila preslika realnosti, najbolji umjetnici bili bi sudski zapisničari.

Kipari koji su tu boravili bili su istinske face, nositelji najsuvremenijih svjetskih strujanja u umjetnosti u Jugoslaviji i svijetu. Od 90 autora koji su do današnjih dana sudjelovali, nažalost ne mogu sad nabrojiti sve, no pozivam vas da otkrijete i ostale. Neki su učenici Marini Marinija i Henrya Moora, dva gorostasa suvremenog kiparstva. Neki su učenici hrvatskih kipara, utemeljitelja hrvatske suvremene skulpture, vrsnih predavača na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu poput Meštrovića, R. F. Mihanovića, Augustinčića, Kršinića, Radauša, arhitekti, urbanisti, gradonačelnici, kipari iz bivše Juge, Italije, Nizozemske, Japana, Velike Britanije, Španjolske, SAD-a. Ono što se desilo u Ateni u 5. st. prije Krista ili u Firenci u renesansi, od početka 70-ih prošlog stoljeća dešavalo se na Dubrovi – jedan uzlet ljudskog duha otisnut u kamene skulpture. Vanja Radauš, čiji je Panopticum croaticum 1961., svojedobno raspametio Zagrepčane, brutalnom ekspresivnošću, a njegove Dekalkomanije iz 1937. su prva apstraktna ostvarenja na našim područjima.

Vjenceslav Richter,  jedan od osnivača prvog avangardnog pokreta Exat 51 koji se odvaja od monumentalne umjetnosti i ide u korak sa suvremenim stremljenjima. Na taj se pokret nadovezuju i Nove tendencije, kroz 60–e i početak 70-ih. Richterove radove možete pronaći u Tate gallery u Londonu, Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Smithsonian muzeju u Washingtonu i Soto muzeju u Ciudad Bolivaru, a u Zagrebu posjetite njegovu zbirku na Vrhovcu.

Miroslav Šutej, velikan hrvatske umjetnosti koji je dizajnirao Kviska iz nekad popularne Kviskoteke, grb i zastavu Republike Hrvatske. Pogledajte novčanice  hrvatskih kuna, dizajnirao je i dres hrvatske nogometne reprezentacije koja nam je uljepšala život tog nezaboravnog ljeta 2018.

Marija Ujević- Galetović, autorica poznate Šenoine skulpture u Vlaškoj ulici, kćer Mate Ujevića, pokretača hrvatske enciklopedije koji je izjavio kako uvijek treba nešto davati društvu, a ne samo uzimati. U parku možete vidjeti i skulpture Bogdana Bogdanovića, nekadašnjeg beogradskog gradonačelnika koji je zbog neslaganja sa sistemom bio prognan, te je živio u Parizu i Beču.

Tu su još Raul Goldoni, Šime Vulas, Ratko Petrić, Želimir Janeš, Ivan Fijolić, Božica Dea Matasić….a izvan parka, ostvarenja nastala u sklopu Mediteranskog kiparskog simpozija nalazimo u Rapcu, Iloku, Vukovaru, Šumberu, Pazinu, Pićnu i Zagrebu. Autori poput Alema Korkuta, Mate Čvrljka, Vaska Lipovca i Koste Angeli Radovanija poznati su ljubiteljima umjetnosti.

U sklopu parka poput kralješnice nalazi se Bijela cesta, stari put koji je vodi do ulaza, ukrašenog bugnato tehnikom, stancije Franković. Realizirano je 16 dionica, dužine 25 m i svaka od njih je vrijedno i autentično ostvarenje. Možete se prošetati Murtićevom dionicom, uživati u apstraktnom ekspresionizmu u kamenu. Edo Murtić nas je, nakon dolaska iz Amerike 50-ih godina, upoznao s akcijskim slikarstvom, apstraktnim ekspresionizmom i gestualnošću Jacksona Pollocka, Williama De Kooniga. Peggy Guggenheim, osnivačica Guggenheim muzeja u Veneciji, oduševljava se njegovim radovima, upada nenajavljeno u njegov atelje u Zagrebu i kupuje tri slike.

Qunitino Bassani, Eugen Kokot, Zdravko Milić naši su, domaći, labinjonski slikari  u čijim dionicama možete uživati, a tu su još i Julije Knifer, s tipičnim meandrom, Kožarićeva jednostavnost koja ga i čini tako velikim, Đamonja koji ubacuje i elemente mramora, Ivan Picelj, član Exata 51 i Novih tendencija, i svakako bih istaknula Ante Rašića.

Rašićeva dionica “U iščekivanju kiše” osvojila je brojne nagrade. Dionica se sastoji od 1.245 kamenih kvadratnih ploča, s 806 tokarenih krugova. Krugovi su poput posuda koje primaju kišu, lišće, insekte, crviće, sve elemente prirode. Sa strane nalazi se humak na koji, kad se popnete možete iščitati Bijela cesta. Jedna savršena simbioza prirode i umjetnosti.

U prirodnoj udolini Dolac, nastaje amfiteater oko stare peći za vapno. Mjesto je to koncerata, druženja, performansa i predstava.
U parku možete vidjeti djecu koja se bezbrižno igraju i trče oko skulptura, vježbače joge, šetače  i pse. U noćnim satima, skriveni od radoznalih pogleda park postaje mjesto ljubavnih cvrkutanja i ostalih akcija. Jedna simbioza svih sfera života, pokojni umjetnici koji nas gledaju s neba zadovoljno se smiješe jer znaju da će njihovi radovi biti prepoznati i valorizirani na način na koji to i zaslužuju.

Na Teatro Massimo u Palermu piše: L’arte rinnova i popoli e ne rivela la vita (Umjetnost obnavlja narode i otkriva im život). Na Dubrovi, napunite vašu dušu tom čudesnom životnom energijom koju daju skulpture, Bijela cesta i amfiteatar u suživotu s livadnom kaduljom, maslačkom, trputcem, hrastovima i borovima.

Mogla bih još puno pisati ali najbolje da dođete i sami se uvjerite. Uz svaku skulpturu stoji oznaka i naziv skulpture, godina nastajanja, možete skinuti QR kod za audio informacije. Zahvaljujući vrijednim istarskim vilama Renati Kiršić, Tei Bičić, Gloriji Sellan, brojnim volonterima i ljubiteljima umjetnosti, čiste se skulpture, provode i smišljaju različite aktivnosti. Ukoliko želite stručno vođenje, kroz park vas može prošetati povjesničarka umjetnosti i dugogodišnji pratitelj/ lokalni vodič Vedrana Juričić. (moja malenkost: vedrolina@gmail.com, Instagram:@vedrolina)

Slobodno pišite na mediteranskikiparskisimpozij@gmail.com i zapratite Facebook: Park skulptura Dubrova i Instagram:@park.skulptura.dubrova kako bi saznali nove aktivnosti i događanja u parku. Možete objavljivati vaše fotke #parkskulpturadubrova. A nakon parka, čaša terana ili jedna biska u dvorištu stancije pa da osjetite kako im je dobro bilo dok su klesali skulpture, a možda i zaplešete poput istarskih vila na livadama među  razigranim skulpturama.