Dvije godine tragao sam većim ili manjim intenzitetom za slikom kneginje Julije de Narro Frankopan, supruge kneza Frana Krste Frankopana Tržačkog, markiza od Nime.
Počelo je tako što sam, istražujući razne izvore o povijesti knezova Krčkih Frankopana za potrebe pisanja svojih knjiga, naišao na članak prof. dr. Radmile Matejčić “Spomenici kulture Općine Crikvenica” iz 1989. godine objavljen u časopisu PERISTIL u kojemu je između ostalog zapisano:
“Iz pavlinskog samostana sv. Marije na Ospi potječe slika sv. Julijana, sada u posjedu župne crkve sv. Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom, rad vještog slikara školovanog u tradicijama većeg likovnog centra. Legenda kaže da je model za tu sliku bila grofica Julia supruga kneza Frana Krste Frankopana”.
I to je bilo sve. Google o tom pojma nema. Internet potpuno prazan. Nigdje fotografije te slike. Nitko osim profesorice Radmile nije to nigdje spomenuo. Ili jeste, ali je zaboravljeno, skriveno ili nedostupno, što je tema za posebnu raspravu.
Dakle, od tog dana naredne dvije godine kontaktirao sam osobno, telefonski i mailom tridesetak osoba povijesne, likovne ili kulturološke struke te osobe iz crkve vezanih uz Vinodol, ne bi li saznao gdje se nalazi ta slika. Nitko nije imao nikakvih saznanja o tome. Nije bila u pitanju nikakva omerta – zavjera šutnje, već jednostavno neznanje. No ostao sam uporan i kako to u životu često biva – upornost se isplatila.
U proljeće ove 2023. godine u Karlovcu sam upoznao gospodina Vladimira Barišića koji je životno vezan za Novi Vinodolski i koji je pokazao volje da tijekom svojih dugih boravaka u Novom potraži sliku sv. Julijane. Oko tri mjeseca nakon našeg prvog razgovora, g. Barišić me je nazvao i rekao kako stoji ispred te slike. Moja supruga Biba i ja smo se spakirali i u utorak, 1. kolovoza 2023. godine u 20 sati s našim dragim domaćinom g. Vladimirom ušli smo u crkvu sv. Trojstva u Novom koja je sada izložbeni prostor sakralne umjetnosti. Na lijevom zidu, tek nekoliko koraka od ulaza u malu crkvu ugledali smo lik kneginje Julije. Istu večer ova je slika prvi puta objavljena na internetu i velika mi je čast što sam to imao priliku učiniti.
Slika je visoka oko dva metra, a na njoj se jako lijepo vidi lik mlade žene odjevene u haljinu kakvu su nosile plemkinje visokog roda toga doba i biserima u kosi.
U donjem desnom kutu nalaze se dva grba za koje još ne mogu pouzdano reći kome pripadaju, no propeti zlatni lav nalazio se i u grbu porodice de Narro i u grbu porodice Frankopan, tako da je i to neka indicija.
Sve dok me netko ne opovrgne imam razloga smatrati da je ova slika upravo ona o kojoj je pisala prof. dr. Radmila Matejčić.
Osim slike svete Julijane u u sakralnoj zbirci izloženoj u crkvi sv. Trojice u Novom nalazi se značajan broj artefakata iz doba knezova Krčkih Frankopana. Radi se o pokaznicama, misnom posuđu i relikvijarima koje donosim u galeriji ovoga posta. Slikao sam samo one kojih je datacija do 17. stoljeća, dakle za koje možemo pretpostaviti da su bili čak i darovani od zakladnika crkava, a to su bili knezovi Krčki Frankopani i pred kraj Zrinski.
U Gradskom muzeju u Novom naišao sam i još jedan zanimljiv “frankopanski” artefakt. Radi se od dijelu oltara izrađenom u drvu na kojemu se s desne strane još uvijek vidi porodični grb s lavovima koji lome kruh.
Inače Novi Vinodolski u doba Frankopana bio je samo Novi, odnosno još bolje rečeno Novigrad. Iako sam čuo da je naziv dobio jer je obližnji Bribir bio “stari” grad, rimsko i predrimsko središte Vinodola, najveći živi povjesničar Primorja Ranko Starac pojasnio mi je da je “stari” grad u stvari Lopar.
Drago mi je bilo vidjeti i da je u Novom glagoljica prisutna gotovo na svakom koraku, barem u starom dijelu grada, pa čak i u potpuno suvremenom okruženju, poput logotipa lokala.
I za kraj, ali ne manje važno, posebno mi je drago što sam upoznao Bojana Zoričića, kolegu glagoljaša i živu enciklopediju Novog i okolice.
Izvor fotografija: Tomislav Beronić
Naručite knjigu STELLA AUREA – Priče o Frankopanima autora Tomislava Beronića.
Knjiga je dostupna na POVEZNICI
