Zakoračite u prošlost s Viteškim redom svetog Nikole Varaždin

Poput mnogih drugih zemalja, i Hrvatska ima svoju reenactment scenu koja gotovo svaki vikend okuplja mnoštvo viteških udruga na drugom mjestu koje skriva povijesnu priču.

Maleni, barokni grad na sjeveru Hrvatske, dom je stvarnih vitezova i dama. Pripadnici Viteškog reda svetog Nikole Varaždin, članovi su reenactment scene koja uprizoruje povijest prikazom bitki, igrokaza, vojnih taktika, starih zanata i srednjovjekovnog života u razdoblju od 12. do 15. stoljeća.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Pobjegnite iz 21. stoljeća i dopustite da vas priča odnese u prošlost

Ovu povijesnu grupu osnovali su 27. prosinca 2011. godine trojica streličara; Radivoj Miladinović, Nenad Slukić te Sanjin Rožić. Trenirali su sportsko streličarstvo, ali htjeli su nešto više; nešto drugačije. Kada su počeli razmišljati o povijesnoj grupi, jedan od prvih dogovora bio je da društvo bude neprofitno. „Novac kvari ljude“, rekli su. Oko sebe su htjeli imati neformalnu, prijateljsku skupinu ljudi.

Isprva udruga nije gostovala na raznim događajima jer je prvo trebalo prikupiti dovoljno članova, sašiti odjeću, nabaviti opremu, dogovoriti hijerarhiju u Redu. Naime, varaždinska gradska straža u povijesnim se izvorima javlja kada Varaždin postaje slobodan kraljevski grad, 1209. godine. Iz te sitne informacije, osnivatelji su razvili ideju o Redu kao takvom. Najprije su se udruzi pridružili njihovi najbliži; obitelj i prijatelji. Zajedno su razmatrali načine kako da nabave odjeću i opremu. Udruga je neprofitabilna i u nju se mogu uključiti cijele obitelji. Danas udruga broji tridesetak aktivnih članova, a najmlađa članica ima tek nešto više od godine dana.

Nose li plašteve?

S obzirom na to da se takva odjeća nema gdje za kupiti, osim možda preko interneta što je rizično, počeli su sami izrađivati odjeću. Iz povijesnih izvora saznali su kakav materijal treba biti, kakvi krojevi, koliko slojeva odjeće, kako se oblače građani, a kako plemići. Žene su nosile podhaljine i nadhaljine, izrađene od lana ili žutice. Ovisno o staležu, to jest poziciji u društvu, svoju su odjeću obogaćivale raznim krznenim ukrasima, nakitima koje su izrađivale i remenima oko struka. Na remenu bi nosile kožnu torbicu u kojoj bi nosile najnužnije stvari – baš kao i muškarci. Uzmimo primjer običnog građanina. Njegova se odjeća sastojala od gaća (današnje hlače) od žutice ili lana, preko njih nazuvke od vune i kožnih cipela. Gornji dio tijela prekrivala bi košulja također od već spomenutih materijala, a preko nje bi se stavila duga tunika od vune ili drugog toplijeg materijala. Tijekom večernjih druženja ili hladnih noći, koristili su se plaštevi i to ne s kapuljačom, već  oni nalika na poncho. Kapuljača se nosila posebno i bila je izrađena tako da prekriva ramena i dio prsa. Ona je bila načinjena od vune jer su u prošlosti zime i večeri bile osjetno hladnije. I žene i muškarci su nosili lagana pokrivala za glavu tijekom dana. Odjeća plemića se razlikovala u tome što je bila raskošnija, sa zlatnim gumbima, s više krzna, otmjenija, kvalitetnija. Lan se uglavnom koristio za donji veš, podtunike, gaće, dok su vanjski slojevi bili od vune. Svi članovi udruge se pridržavaju ovih pravila jer ono čemu neprestano streme jest autentičnost. Sami kupuju materijale i daju šivati odjeću. U Redu postoji nekolicina članova koja šije odjeću pa čak i izrađuje obuću što je izuzetno teško te zahtjeva mnogo vremena i znanja.

A da bi izgledali kao pravi ratnici…

Svaki član udruge ima određenu ulogu u Redu pa prema tome posjeduje i određenu opremu. Članovi koji su odlučili biti ratnicima s mačevima posjeduju mač, štit, kacigu, žičanu košulju koja ima desetak tisuća spojenih željeznih prstenčića, oklop, štitnike za ramena, ruke, laktove, koljena, potkoljenice. Isto tako, svaki ratnik posjeduje gambeson, dio opreme koja sliči današnjem kaputu, punjen s više slojeva tkanine koja služi za hladnije dane te da se metalni oklop ne stavlja samo na tuniku. U gambeson, osim kaputa spadaju hlače i kapa koja ide ispod kacige da ona ne bi nažuljala glavu i da bi amortizirala eventualne udarce. Ovisno o preferencijama, član udruge si sam odabire oružje koje želi; mač, sjekire, buzdovane, noževe, koplja… Naravno, sva oružja su po zakonu zatupljena i ne može doći do ozljeda.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Ratnici streličari imaju svoj luk, strijele, tobolac, štitnike za ruke i prste. Također nose kacige za glavu i gambeson radi zaštite. Streličari su, u pravilu, bili lakše opremljeni od vitezova koji su imali puni oklop na sebi. Puni oklop koji nose vitezovi teži najmanje dvadeset kilograma. Iz tog razloga, vrlo je teško kretati se, a kamoli boriti ili trčati. Posebno je naporno kad u takvim metalnim oklopima moraju stajati na suncu ili boriti se. Ali, to sve rade na svoju volju, štoviše, pronalaze zadovoljstvo u tome.

Zavirite u unutrašnjost tabora

Svaka viteška udruga ima svoj tabor koji se obično sastoji od tende i dva šatora. Tako je u slučaju ovog Reda gdje jedan šator služi kao kuhinja. U njemu se nalaze sva hrana, piće, stol na kojem se priprema hrana, drvena polica na kojoj su tanjuri i čaše te vreća za smeće. Tenda je samo natkrivena, ali ako članovi noću spavaju ispod tende, mogu se dodati zidovi za topliji i ugodniji ugođaj. Danju su svi članovi pod tendom, tamo se nalaze stolovi, klupice, ispod tende se jede i slično. Treći šator ovoj udruzi služi za osobne stvari; sve torbe, vreće za spavanje, sve što pripada modernom svijetu. Svaka viteška udruga posebno pazi na to da nema ničeg modernog na stolovima, odnosno na vidljivom mjestu. Kroz kampove prolazi mnogo fotografa i snimatelja pa, pazeći na ono što se nalazi u kampu, dokazuju svoju autentičnost. Tanjuri su drveni, čaše su keramičke i drvene, pribor drven ili metalan. Navečer se ispred kampa postave baklje koje su također sami izradili i to tvori savršen ugođaj.

Ništa bez dobre organizacije

Na čelu Viteškog reda svetog Nikole Varaždin nalazi se predsjednik, odnosno Veliki Meštar Luka Borščak, potpredsjednik Alen Posavec i tajnik Nikola Drožđek. Članovi predsjedništva se biraju na vrijeme od dvije godine, a moguć je i ponovni izbor. Nadzorni odbor čine Aleksandar Farkaš, Ivica Štruk i Ratko Ćosić. Kao glavni u udruzi, oni dogovaraju turnire, program koji će se izvoditi, nalaze prijevoz, brinu za svu dokumentaciju i općenito za rad udruge.

Kada osoba tek pristupi Redu, prvo je upoznaju s pravilima, hijerarhijom, planovima, djelovanjem. Prvo se potpisuje pristupnica na kojoj pišu njeni osobni podaci, talenti, odnosno sposobnosti i ono što bi ona htjela biti u tom Redu. Nakon toga kreće potraga za materijalima za odjeću i šivanjem u čemu pomažu članovi Reda koji se više razumiju u to. Kad osoba nabavi prikladnu odjeću i obuću, može sudjelovati na manifestacijama. Prvih godinu dana ima status štitonoše. Na prvom sastanku osobi se dodjeljuje njen mentor, a nova osoba je njegov štitonoša. To znači da mentor upućuje štitonošu u svijet viteštva, viteškog kodeksa, rad udruge, daje savjete,  a štitonoša mentoru pomaže na primjer u oblačenju vojne opreme. Prvih godinu dana štitonoša je na promatranju. Gleda se njegova volja, je li u tih godinu dana napredovao u nečemu, gleda se ponašanje u Redu, pomaže li kad se diže kamp, kakav je prema ostalim članovima. Nije to nekakvo nadgledanje, jednostavno se na štitonoše obraća malo više pažnje da bi se moglo nakon godinu dana odlučiti hoće li ih se primiti u Red ili ne.

Ako se pokažu u svemu da su zaslužili ući u Red, muškarci mogu zatražiti titulu viteza. Postupak oviteženja može se, prema želji pristupnika, napraviti na nekom događaju ili u krugu članova udruge. Većina ih bira biti proglašen vitezom na nekoj manifestaciji jer je to velika čast, a i publika ima rijetku priliku vidjeti ceremonijalni postupak oviteženja. Ceremoniju predvodi predsjednik udruge, a pristupnik najprije stoji ispred njega, a zatim klekne na jedno koljeno. Predsjednik postavlja pristupniku sljedeća pitanja: Jesi li učinio dobro djelo? Jesi li spasio djevu u nevolji? Jesi li spasio svog gospodara? Jesi li naučio vještine streličarstva, mačevanja i jahanja? Jesi li zaštitio slabijeg od sebe? Jesi li spreman braniti žene, nemoćne i gospodara? Jesi li naučio dvorske plesove? Jesi li spreman u bilo kojem trenu, na poziv svog gospodara, na obranu svojeg kraja, svojeg naroda i svoje države?

Nakon toga slijedi rečenica: „Sada ćeš primiti zadnju pljusku u životu na koju ne smiješ odgovoriti. Pripremi se.“ I zatim slijedi pljuska. Potom Veliki meštar vadi mač i izgovara: „Ustani Nikola, viteže od Gavranove gore.“

Žene, na žalost, ne mogu postati vitezom jer to nije povijesno točno. Unatoč tome što je udruga popustljivija od ostalih udruga što se tiče primjerice odjeće žena, postati ženskim vitezom se ipak ne može. Zato, ova udruga smišlja način da i žene, umjesto da nakon godinu dana automatski postanu punopravni članovi udruge, imaju svoju ceremoniju postajanja damom.

Apsolutno svi imaju svoja zaduženja i u ovom Redu nema razlika niti isticanja. Bilo predsjednik, bilo tek pridošlica, svi rade jednako. Pod radom se misli na utovarivanje stvari u kombi, istovarivanje, podizanje kampa, šatora i tende, pomoć oko kuhinje i slično. Prema predsjednikovim riječima, u ovom Redu vlada prijateljsko ozračje, međusobno pomaganje, otvorenost.

U udruzi se članovi međusobno dogovore oko onoga što žele raditi bez obzira na spol i stereotipsku podjelu na muške i ženske poslove. Kao što su žene u kuhinji i šivaju odjeću, tako i muškarci kuhaju, izrađuju obuću, odjeću te sviraju. U udruzi ima članova koji sami izrađuju oružje i udruga ima jednog od boljih i poznatijih kovača, Vlatka Lazića.

Jedan grad, jedno povijesno uprizorenje

Viteški turniri i manifestacije održavaju se diljem Hrvatske i inozemstva. Viteških udruga ima mnogo pa tako svaki od njih uzme jedan od slobodnih vikenda u godini (što je teško jer je gotovo svaki popunjen) i organizira viteški turnir. Viteški red svetog Nikole Varaždin gostuje na dvadesetak viteških turnira po godini. Neki od njih su Seljačka buna u organizaciji Družbe Vitezova Zlatnog kaleža, Festival Kastrum (Banja Luka) u organizaciji Čuvara koplja svetog Georgija, Renesansni festival (Koprivnički mušketiri i haramije),  Uskočki boj za Klis (Povijesna postrojba Kliški uskoci). Sezona počinje Seljačkom bunom u veljači i završava na Jankovcu u rujnu.

Viteški red svetog Nikole Varaždin ima i svoj turnir. Turnir Anđeoska strijela tradicionalno se održava zadnji vikend u svibnju podno dvorca Stari grad u Varaždinu. Svake godine bilježi sve veći broj sudionika, bogatiji program i mnogo posjetitelja. Prijepodne pristižu udruge i podižu svoje kampove, odnosno tabore. Najprije se ide u mimohod kroz grad gdje sve udruge na čelu sa svojom zastavom koračaju jedna za drugom uz zvukove bubnjeva, frula, pjesama. Turnir svečano otvori gradonačelnik grada, a potom slijedi streličarski turnir na kojem se natječe i do 50 natjecatelja. Puca se tradicionalnim drvenim lukovima i drvenim strijelama na daljinu od 20 metara. Nakon streličarskog turnira slijedi svečano proglašenje pobjednika, ručak, dvorski plesovi, predstave, vojne taktike, streličarske radionice pa i proizvodnja domaćeg piva vlasnika varaždinske pivovare. Na ovakvim događajima, uvijek su prisutni vlasnici štandova koji prodaju svoje proizvode. Tako se može vidjeti kovača, šivačice, ljude koji izrađuju nakit i one koji izrađuju malene drvene mačeve i štitove za najmlađe. Uz streličarski turnir, najbitnija stvar je bitka za Varaždin iz 1446. Godine, u čijem povijesnom uprizorenju sudjeluju sve udruge. U bitki, obično se dvojica vojskovođa međusobno nadmeću i navode razloge zašto bi ovaj drugi trebao popustiti i predati se. U ovom slučaju varaždinski vitez Ivan Vitovec brani grad od Janoša Hunjadija i njegove vojske koji su spalili i opljačkali okolna sela. Na početku bitke, obojica vojskovođa pošalju trojicu svojih najboljih vitezova u međusobni dvoboj što se naziva Božji sud. Svi se slože da je pobjednik ona vojska čiji vitezovi poraze neprijateljske vitezove te da nema potrebe za daljnjom bitkom i krvoprolićem stotine ljudi. Dvoboji se uvijek odigravaju između dvojice vitezova iz iste udruge jer imaju uvježbanu koreografiju i ne može doći do ozljeda. No, tko god da pobjedi u dvobojima, nikad poražena strana nije zadovoljna time i odlučuje napasti suparnike. Bitka se odigrava po planu za koji publika, naravno, ne zna, tako da sve izgleda atraktivno i zanimljivo. Ono na što se uvijek pazi je sigurnost publike i sudionika. Publika ima određeno mjesto gdje može sve vidjeti i biti sigurna da se ništa neće dogoditi. Bitke uvijek završe velikim pljeskom i usklicima, fotografiranjem i osmjesima. Ipak, uprizorenje povijesne bitke nije nešto svakodnevno i ljudi su oduševljeni kad vide autentično obučene ljude koji se bore za svoj grad. Posebno su iznenađeni kad vide žene u bitki, bilo u borbi s mačem ili kao streličarku.

Kao što je već spomenuto, Viteški red svetog Nikole Varaždin sudjeluje u brojnim manifestacijama diljem Hrvatske, ali i inozemstva. Tako primjerice, udruga svake godine sudjeluje na Srednjovješkim dnevima na Blejskom gradu. Na Bledu se održavaju razne manifestacije pa tako i srednjovjekovni dani koji traju jedan vikend. Na tom turniru sudjeluju udruge iz Europe i svaka udruga ima svoju točku s kojim se predstavi i taj se program vrti cijeli dan. Posjetitelja ima na stotine, ali uvijek svi stignu vidjeti sve jer se svaka točka ponovi nekoliko puta u danu. Također, istovremeno se odvija nekoliko programa jer ima nekoliko mjesta na kojima se odigrava program. Dvorski plesovi se obično izvode u samom dvorištu dvorca, glazbene točke podno dvorca gdje se nalaze i štandovi s raznim domaćim proizvodima, a borbene taktike i predstave ispred tabora viteških udruga. Viteški red svetog Nikole Varaždin obično daje predstavu Traži se vitez hrabri i prikaz borbene taktike štitozida. Predstavu su napisali članovi udruge, a radi se o djevi kojoj je medvjed napao zaručniku i na putu se nađu dvojica hrabrih vitezova koja pobjegnu glavom bez obzira čim se medvjed vrati, bez obzira na to što su trebali zaštititi djevu. Na kraju djeva riješi problem tako što pomogne medvjedu koji je zločest samo zato što je imao trn u ruci te oni odu zajedno na med. Predstava je ispunjena humorističnim tonom i u njoj uživaju, ne samo najmlađi, već i odrasli. Prikaz borbene taktike štitozida prava je atrakcija za gledatelje jer streličari ispaljuju strijele iz hoda, čučnja i u formacijama. Ispred njih se nalaze kopljanici sa štitovima koji time štite i streličare iza sebe, a svi se zajedno sinkronizirano kreću. U slobodno vrijeme na turniru, članovi udruge istražuju dvorac, jezero, druže se, prepričavaju dogodovštine s prijašnjih turnira, čiste svoju opremu pa čak i treniraju.

Zahvale Jannet Vučeti na fotografijama.

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.