Zanzibar prije 20 godina

Kada pomislim da sam prije skoro 20 godina bila prvi put na Zanzibaru, pitam se otkuda mi toliko hrabrosti i ludosti. Toliko je tada ezgotično zvučao taj Zanzibar, kao da je tamo negdje na kraju svijeta neka mikro točka usred ničega. I sada ljudi pojma nemaju gdje je to točno sve dok ne zaguglaju.

Nije bilo FB, nije bilo WhatsAppa, nisam imala mobitel, punjač, drugi punjač, dodatnu bateriju, laptop ili tablet za svaki slučaj, ako mi krepa laptop… sve je to bilo nepotrebno, a i na 90% otoka neupotrebljivo. No wi-fi, no internet. I to je bilo normalno. I bio je to osjećaj slobode bez mobitela bez interneta koje se danas rado zaželim.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Sretan si bio kada si naišao na telefonsku žicu, a onda se čekalo na red i čekalo i čekalo. Jedan kratak poziv kući, koštao me kao noćenje u hotelu. Izvadila sam zadnje dolare iz novčanika. A moje priče su kao pokvareni telefon kružile po lijepoj našoj pa je došlo do mene nazad da me ugrizao afrički štakor i da ne jedem već danima i da tko zna hoću li moći doći kući. Upijao se svaki detalj, svaka slika, svaki doživljaj, fotić se vadio iz posebne futrole i što si slikao si slikao, nema ponovo. I to je bilo normalno. To je bilo doba prije rođenja blogera i influencera.

Sada gledam slike influencerica u lepršavim haljina kričavih boja kako šetuckaju bose na poznatoj Nungwi beach. Slike pijuckanja koktela na terasi poznatog restorana Rock cafe spadaju u drugi krug postova i storya, a u pozadini svugdje tirkizno more i bijeli pijesak. Kada padne noć pušila se nargila na plaži ili u baru nakon okusa svježe morske hrane street fooda s ulice. Opušteno i jednostavno. Takav je Zanzibar i sada.

Po odgovor što ako i kako ostati živ i zdrav išlo se do doktora na Rebro, on je bio naš Google. Popis se pisao na papir. Sa sobom sam nosila žutu knjižicu cijepljenja protiv trbušnog tifusa i žute groznice. Za malariju se pio antimalarik, prije, za vrijeme i poslije puta. Najveća tableta koju sam ikada progutala i s kojom sam se najviše mučila jer ju moraš popiti.

Do Zanzibara sam išla brodom iz Dar es Salaama. Nas par luđaka turista, lokalci, koze, krave i ostale domaće životinje. Na karti piše first class, ali samo piše. Gledam kroz prozor van prema pristaništu dok me još nije potjerala van mučnina i gledam kako bacaju torbe na provu broda bez ikakvog reda, sve na jednu hrpu, gomila torbi. U tom trenu pomislim kako nema šanse da moj kofer stigne u komadu i da se guram među stotine ljudi da ga iščupam iż gomile. Odustajem od kofera nemam ništa vrijedno unutra osim odjeće, a toga bar svugdje ima za kupit. S valovima oceana krenula je i mučnina. Svi smo se zajedno ljuljali na valovima indijskog oceana koje smo prepričavali danima kao avanturu života. Koliko se naginjao brod to nema veze s valovima Jadrana. Još me ljuljalo danima, na kopnu.

Zanzibar me osvojio naprvu. U trajektnoj luci, more je bilo kristalno čisto kao na razglednici s Maldiva. Smještaj nismo rezervirali, našli smo neki beach bungalow za svega 10$ za noć. Za doručak kava iż termosice, mlijeko u prahu, kriška lubenice ili ananasa i toast. Uz toast, otopljeni maslac i presladak đem od jagode. European breakfast, pisalo je na meniju. Za doručkom mi društvo radi par Izraelaca koji su se na proputovanju svijetom zadržali baš ovdje jer nema nikoga.Vani je bilo vruće, sjedim u majici i kratkim hlačama, a na nogama mi visoke tenisice jer idemo na izlet u Jozani forest. Šumu, zapravo džunglu poznatih majmuna, red columbusa, koje žive samo ovdje.

Uzbuđena sam i malo me strah jer gdje su majmuni, ima i zmija, a u ovoj džungli i leoparda. Za svo vrijeme boravka u Africi, recimo sveukupno u životu je to bilo 3 mjeseca, nisam vidjela niti jednu jedinu zmiju. Možda je ona vidjela mene, možda sam joj prošla na centimetar, ili mi je spavala ispod kreveta i dobro se kamuflirala, ali na moju sreću taj se susret nije dogodio.

Od izleta na ovom otoku svakako se isplati i pogledati farmu začina. Zanzibar je tada bio najveći izvoznik klinčića na svijetu. Vidjeti kako raste vanilija, cimet, limonova trava, što od biljaka i začina koriste u kozmetici najveći svjetski brendovi zanimljivo je iskustvo. Na farmu ulazite kao običan turist, a izlazite s okusom egzotičnog voća kojeg nikada niste probali i crvenog praha na ustima kao s reklame za najpoznatiji svjetski brend kozmetike.Ruke vam mirišu po cimetu i vaniliji, a na glavi imate šešir od palmina lišća koja vam je netom izradio lokalni vodič. Nije bilo ogledala da se pogledam kako mi stoji šešir, ali sada je tu vaš mobitel. Džungla i farma začina sigurno su ostale iste i 20 godina kasnije, samo što sada možete poslati selfie s majmunom i sliku s crvenim ružem usred džungle kome god poželite i to odmah.

Osam godina kasnije opet odlazim u Tanzaniju i drugi put sam na Zanzibaru koji me oduševio koliko je i dalje ostao autentičan i turistički nerazvikan. Uske uličice Stone Towna koji je miks arapskog i afričkog svijeta imaju i dalje dozu mistike koju sam osjetila ovdje i u Maroku u gradu Essaouiri.

Interes Hrvata za Zanzibar naglo je porastao zadnjih mjesec dana jer otvorio je ovaj otok vrata turistima, i neka. Drago mi je, zaslužio je i vidim bilježi odlične turističke rezultate iz dana u dan.

Nakon što pročitate ovaj tekst, za razliku od mene prije 20 godina, vi se u roku od par minuta možete izbombardirati slikama, tekstovima, iskustvima i ponudama agencija za Zanzibar. Možete organizirati i sami svoj Zanzibar, bukirati neke od smještaja iz Zanzibar collection resorta i vila i osjetiti čari ovog otoka kojem se mnogi vraćaju jednom kada ga posjete.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Ako igdje razmišljate gdje sada putovati i da možete slobodno u zemlju ući, odaberite Zanzibar jer tamo još uvijek kao da je vrijeme stalo. Zimsku jaknu zamijenit ćete majicom i uživati u ljetu. Do Zanzibara vam ne treba 2 dana “jahanja” i neće vas provjeravati na ulazu jeste li ili niste zdravi. Rekla bih vam da samo ponesete badić i par komada ljetne odjeće jer tamo je + 30, ali morate uzeti i mobitel i punjač i extra punjač jer doba poslije rođenja blogera i influencera nema veze sa Zanzibarom iz 2000.

Naslovna fotografija: Ana Gale

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

NAJČITANIJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.

Autor

Kategorije