Zaštitili smo proizvod na europskoj razini, no pravi posao tek sada počinje!

Prošli tjedan, Europska komisija objavila je u Službenom listu Europske unije kako je hrvatsko vino Muškat momjanski dobilo europsku zaštićenu oznaku izvornosti.

Uz 18 zaštićenih oznaka izvornosti hrvatskih vina na razini Europske unije, šest oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića te jednu oznaku zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina, Hrvatska danas broji i čak 31 poljoprivredni i prehrambeni proizvod čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti odnosno zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Europska unija još je devedesetih godina uspostavila jedinstven sustav koji omogućuje zaštitu naziva tradicionalnih proizvoda čija kvaliteta i posebne značajke nastaju pod utjecajem ljudskih ili prirodnih čimbenika specifičnih za određeno zemljopisno područje ili su pak proizvedeni prema tradicionalnim recepturama ili metodama proizvodnje. Takvi proizvodi označeni su znakom za zaštićenu oznaku izvornosti, zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalni specijalitet. Upravo taj znak na ambalaži proizvoda, neposredno uz naziv, potrošaču jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla.

Autentičnost je ključna riječ, a znamo kako je to baza turizma, ali i današnje moderne kuhinje.

Zaštitili smo proizvod na europskoj razini, no pravi posao tek sada počinje!

Oznake izvrsnosti i zemljopisnog podrijetla na razini EU štite autohtonost proizvoda kao i lokalnu ekonomiju, no cijeli posao ne staje dobivanjem oznake. Dapače, pravi posao tek tada počinje.

Smisao cijele ideje je upravo poticanje lokalne ekonomije, zaštite izvornosti kao i očuvanja od izumiranja lokalnih tradicionalnih proizvoda. Kako se turizam bazira na upoznavanju novih kultura življenja, a samim time i otkrivanja tradicionalnih jela, potrebno je zaštićene proizvode podići na veću razinu i u pravom smislu staviti ih u službu turizma. Kroz brendiranje i zaštitu se stvara dodana vrijednost, veća cijena, potiče lokalno gospodarstvo, bolja promocija i svakako najvažnije osjećaj lokalne pripadnosti.

No, lokalni poduzetnici moraju imati korist od istog, kao i cijela turistička destinacija. To podrazumijeva da zaštićeni proizvodi budu sastavni dio turističke destinacije. To je posao svih turističkih djelatnika, gadova i županija, a ne lokalnih proizvođača. Proizvođači „samo“ moraju proizvoditi proizvode po zaštićenim procedurama, a moraju biti zaštićeni od nelojalne konkurencije te moraju imati direktnu korist, a to je zarada. Ako se ne zaokruži cijela priča nema uspjeha.

Konkretno, svi turisti koji dođu recimo na otok Krk, moraju biti svjesni tih proizvoda, proizvodi moraju biti dostupni u svakom restoranu, konobi i drugim lokacijama gdje ih turisti mogu konzumirati, ali i kupiti. Pravi posao bi bio kada bi svi restorani koristili samo zaštićeno Krčko maslinovo ulje, to bi trebao biti jedan od imperativa. Osim poticanja lokalne ekonomije, restorani bi imali dodanu vrijednost i svakako bi dugoročno profitirali. Smisao turizma je upravo kroz razvoj lokalne ekonomije koja direktno podiže kvalitetu života lokalnog stanovništva. Svi poduzetnici i građani, mikro lokacije kao što je otok Krk, žive od istog proizvoda, a to je turizam. Bez sinergije svih turističkih sudionika nema dugoročnog uspjeha. Fokus nam mora biti na kvaliteti i vrijednosti za novac, a ne kvantiteti.

Također, svi stanovnici u ovom slučaju kao primjer navodim otok Krk, bez obzira bave li se turizmom ili ne, moraju biti ponosni ambasadori Krčkog turizma, a samim time i zaštićenih proizvoda. Tu se radi o poštivanju samih sebe, svoje tradicije, povijesti i u konačnici identiteta – osjećaj lokalne pripadnosti. Sve nam je na raspolaganju i sve imamo, od znanja, primjera dobre prakse, izvora financiranja… te se vraćamo na ključni element i početak svake priče – sve je do ljudi. Ljudi su ti koji svojim djelovanjem i proaktivnošću mijenjaju stvari na bolje. Sve kreće od pojedinca i lokalne sredine što je najbolji dokaz kako je čovjek ključ uspjeh turizma.

Članak se nastavlja ispod oglasa

I zato veseli vijest kako je Rudarska greblica – prvi zaštićeni proizvod u Zagrebačkoj županiji, našla svoje mjesto na tržištu. Priprema ovoga “tenkog kolača” veže se uz povijest rudarstva u Rudama jer je to bio uobičajeni obrok za rudare. Najpoznatija priprema je ona sa sirom i orasima te sirom i zelenjem, primjerice špinatom, blitvom ili koprivom.

Originalnu rudarsku greblicu svi mogu svaki dan kušati u pekarnica Nikl, koja je trenutno koja je jedini certificirani proizvođač Rudarske greblice. Inače, Rudarska greblica može se proizvoditi isključivo u Rudama i okolnim selima.

To je pitanje identiteta i kulture življenja! Živimo li naš identitet ili je on stvar povijesti i današnje fikcije? Ako ga se živi, onda možemo pričati o tržišnom proizvodu, ako ne, onda moramo raditi na njemu da ga oživimo tj. da ponovno postane dio načina i kulture života određenog kraja. Recimo, jedan veliki izazov upravo na tu temu trebao bi biti u Osijeku.

Naime, Osječki knedl sat svakako bi trebao postati novi turistički proizvod i pandan “samoborskoj kremšniti”. Pročitajte ovu priču:

U DAVNA VREMENA, TOČNIJE U LJETO 1526. GODINE, OSIJEK JE U VIHORU RATA POSTAO DIJELOM VELIKOG OSMANSKOG CARSTVA. KONAČNO, NA VELIKU SREĆU OSJEČANA, U PETAK, 29. RUJNA 1687. U 11.00 SATI ZADNJI OSMANSKI VOJNIK NAPUSTIO JE GRAD, A SVE CRKVE ZAZVONILE SU I TAKO NAJAVILE DUGO ČEKANU SLOBODU. OSJEČANI USADIŠE TAJ DATUM I SAT DUBOKO U SVOJE SJEĆANJE. POČETKOM 18.STOLJEĆA SAGRADIŠE PRVE CRKVE, KOJE U SPOMEN NA TAJ DOGAĐAJ, DA SE NIKADA NE ZABORAVI, POČEŠE ZVONITI SVAKOGA PETKA U 11.00 SATI KAO DA JE PODNE.

KAKO SU GODINE PROLAZILE, CRKVE U TVRĐI, DONJEM I GORNJEM GRADU SU I DALJE SVAKOGA PETKA U 11.00 SATI ZVONILE U SPOMEN NA VELIKI DOGAĐAJ, A TAKO JE I DAN DANAS. NO, OSJEČANI SU S VREMENOM ZABORAVILI PRAVI RAZLOG ZAŠTO CRKVE ZVONE U TO VRIJEME, ALI ZANIMLJIVO, RODILA SE NOVA PRIČA. OSJEČKE DOMAĆICE DVADESETIH SU GODINA 20. STOLJEĆA NA PETAK NEMRSNI DAN SHVATILE TE DA JE UPRAVO TO VRIJEME, „KADA IM SVE CRKVE TAKO KAŽU“ MEHLSPEISEN GLOCK (SAT ZA ZAKUHAVANJE TJESTENINE),  IDEALNO ZA PRIPREMU JEDNOG OD OMILJENIH NAM JELA – KNEDLI (SA ŠLJIVAMA), KAKO BI CIJELI RUČAK BIO GOTOV NA VRIJEME, DO PODNEVA!

OVAJ SE ESSEKERSKI IZRAZ S VREMENOM PROMIJENIO U „KNEDL SAT“, PO OMILJENOM JELU OD TIJESTA, KOJEM SMO DANAS DODALI ŠLJIVU, MAK, ORAHE I TAKO JE TAJ, JEDANAESTI SAT PETKOM POSTAO I OSTAO POZNAT KAO – „KNEDL SAT“!

Ovo je autohtona, vjerodostojna i odlična priča, a da stvar bude boja spaja dvije različite priče u jednu, a zvona stvarno u Osijeku od 1687. godine zvone svaki dan petkom u 11.00 sati. Iskreno se nadam kako će Osječka knedla tj. knedl sat postati ponos i jedan od glavnih gastro proizvoda turističke priče Osijeka. To svakako zaslužuje jer ova turistička priča je toliko dobra da bi bila tragedija da ostane neispričana.

Samobor ima svoje Samoborske kremšnite, a Osijek želi, među ostalom, biti prepoznatljiv i po Osječkoj knedli.

Dakle, sama zaštita proizvoda ne znači ništa, ako isti nije tržišno orijentiran i ako proizvod stvarno i ne “živi” odnosno ako ne stvara dodanu vrijednost. I dalje će propasti u zaborav, bez obzira na zaštitu, jer nitko ga neće prodavati ako nema tržišnu isplativost. Niti jedan restoran neće ga imati u ponudi ako se isti ne prodaje. Nitko neće proizvoditi sastojke ako se ne prodaju… a samim time proizvod ne može oživjeti niti ponovno zaživjeti među domaćim ljudima, a to je ključno. Ako lokalno stanovništvo ne živi tu priču, ne poistovjećuje se sa proizvodom, ne prepoznaje ga kao svoje, onda mu nažalost slijedi zaborav. A to ne smijemo dopustiti. Upravo ta raznolikost i autentičnost mora biti jedan od naših glavnih turističkih proizvoda.

I zato je ključno da se rudarska greblica može kupiti u pekarnici Nikl i da je dio dnevne ponude. To je početak. Nastavak mora biti i da restorani istu imaju u svojoj ponudi, da je nude i da ispričaju priču o rudarskoj greblici. Mi smo naratori priče, a gosti posjetitelji koji moraju dobiti tu priču od nas samih.

Na tu temu sam glasno razmišljao i s Ugom Toićem, direktorom Otočne razvojne agencije ( ORTA ) iz Cresa.a koji je kroz svoju karijeru bio aktivno uključen u proces zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na razini EU, brendiranju istih, povezivanju poljoprivrede i turizma te održivom razvoju turizma. Više u prilogu.

/ / / Ugo Toić: Kako zaštititi proizvode na EU razini, i ono važnije, kako da budu tržišno prepoznati

Jedan od najboljih primjera dolazim nam također iz Zagrebačke županije, točnije iz Samobora. Samoborske kremšnite su postale brend, identitet Samobora, čak i motiv dolaska. Ako si u Samoboru i ako ne probaš samoborske kremšnite, nisi bio u Samoboru. I naravno, lokalno stanovništvo živi s tim brendom, a samoborska kremšnita je postala turistički proizvod i brend.

Također, u Istri već duži niz godina postoji jedan od najboljih turističkih proizvoda – Istria Wine&Walk, a upravo je Muškat momjanski jedan od zvijezda ekstenzija projekte kroz Sweet Wine&Walk. Tako je priča živa i čini odličan turistički sadržaj, a budućnost Muškata je neupitna. Jednostavno pojam za Momjan je muškat i svi koji posijete Momjan znaju da moraju probati Muškat momjanski. Inače, upravo je SOLD OUT” postao simbol Wine&Walk-a, što najbolje govori o kvalitete same manifestacije.

/ / / SAZNAJTE ZAŠTO JE ISTRIA WINE&WALK JEDNA OD NAJBOLJIH TURISTIČKIH PRIČA U HRVATSKOJ

Imamo i pozitivan primjer Chefice Ružice Jukičić koja autorski stoji iza SOL Mediterranean Dining u sklopu Blueseun Hotel Soline u Brelima, a koja je na jednostavan način i kroz dvije rečenice rekla cijelu gastro filozofiju. “Zaboravljena jela treba izvući iz zaborava. Nekada ih je dovoljno pripremati na originalan način, a nekada ih treba prilagoditi modernim gostima” naglašava Jukičić. 

Poštujući našu autentičnost, ne znači da ne možemo koristiti moderne tehnike prezentacije, dapače, to je danas i imperativ. Upravo na tom tragu, chefica Jukičić je pokazala svoje umijeće. Naime, uspjela je spojiti prezentaciju Mediterana u fuziji s dalekoistočnom kuhinjom, no ono najvažnije, samo u pripremi i prezentaciji jela, a baza okusa i priče je autohtona namirnica našeg kraja. I to – soparnik. “Soparnik je jedno jednostavno i narodno jelo, mi smo mu malo dali drugačiju fine dinning prezentaciju, no kada ga gosti probaju, okus je ostao soparnik.” naglašava Jukičić.

Više saznajte u prilogu / / / Chefica Ružica Jukičić: Moramo se oslanjati na autohtone i lokalno uzgojene namirnice

Da se nadovežem na ovu priču. Svi gosti koji dođu u Omiš sigurno će probati poljički soparnik, a od kojeg su Radmanove mlinice napravili svojevrsnu turističku atrakciju. Odličan primjer kako je zaštićeni proizvod u službi turizma i dodane vrijednosti.

Poljički soparnik živi, stvara dodanu vrijednost te je postao turistički proizvod. To je smisao cijele priče.

U 6 godina 31 zaštićeni hrvatski autohtoni proizvod

U spomen na 14. travnja 2015. godine kada je prvi hrvatski prehrambeni proizvod odnosno naziv Krčki pršut registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla, Hrvatski sabor je donio Odluku kojom se 14. travnja obilježava kao Dan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda.

Hrvatska trenutno ima 31 poljoprivredni i prehrambeni proizvod čiji naziv je registriran kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije, čime se svrstava na deveto mjesto EU, a u tijeku je još 21 postupak zaštite naziva odnosno registracije naziva hrvatskih prehrambenih proizvoda.

Uz zadnje registrirane nazive “Dalmatinska panceta” i “Dalmatinska pečenica”, do sada registrirani nazivi proizvoda su: Krčki pršut, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Neretvanska mandarina, Ogulinsko kiselo zelje / Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut / Istrski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen / Slavonski kulin, Međimursko meso ‘z tiblice, Slavonski med, Lička janjetina, Istra, Paška sol, Zagorski mlinci, Paški sir, Bjelovarski kvargl, Brački varenik, Varaždinski klipič, Malostonska kamenica i Rudarska greblica.

U nacionalnom postupku zaštite naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda su trenutno i istarski med, meso crne slavonske svinje, lumblija, krčki sir, istarski ovčji sir, vrbovečka pera, dalmatinska janjetina, dalmatinski med, meso turopoljske svinje, ludbreški hren.

Poštujmo sami sebe, naš lokalni način življenja, našu povijest, identitet kao i naše autohtone proizvode jer jedino tako će nas poštivati i drugi. I ne zaboravite, turisti su željni autohtonih proizvoda, samo ih moramo lijepo upakirati i ponuditi im.

Naslovna fotografija: Josip Škof /TZ Zagrebačke županije

- Oglas -

POSLJEDNJE OBJAVE

Prijavite se na naš newsletter

Tjedna doza najboljih turističkih priča. Newsletter vam daje uvid u najvažnija događanja i teme o kojima se pisalo na portalu turistickeprice.hr

Vaša e-mail adresa bit će sigurno pohranjena i korištena samo u svrhu stranice turistickeprice.hr i neće se prosljeđivati trećim osobama.

Autor

Kategorije