Vodnjan je stoljećima živio kao bogato i poduzetno ruralno mjesto u kojem su se svi međusobno poznavali, a žuljevite su težačke ruke čuvale i prenosile navike, tradicije i običaje svojih autohtonih ljudi, bumbara. Život im je bio ispunjen teškim radom, ali i vedrinom proizašlom iz odnosa prema životu, ali i iz jakih temelja obitelji koje su gotovo uvijek bile mnogobrojne. Navečer bi se svi okupili oko ognjišta kako bi pripovijedali o životnim događajima, ali i blagovali plodove svoga truda.
U vodnjanskim je kontradama nekada bilo više od dvanaest krušnih peći u kojima su vrijedne domaćice pekle obiteljske kruhove. Ulicama se širio miris ukusnog, vrućeg kruha kojega su žene nosile ulicama grada, hodajući uspravno poput kraljica, noseći na glavi l’aso del pan, krušnu dasku natovarenu s više kilograma kruha oblikovanog u velike štruce. Kruh se pekao od vlastite pšenice, a začinili bi ga maslinovim uljem. No posebnost su mu davali snopovi mirisne smrike ili druge vrste mirišljavih grmova, kojma su ložene krušne peći, a čije bi arome prožele kruh tijekom pečenja.
Stočarstvo u vodnjanskom kraju doprinosilo je održavanju obiteljskog gospodarstva, osiguravajući prvenstveno dobar ovčji sir kao osnovnu namirnicu za užinu tijekom izrazito dugih radnih dana, ali i ukusnu janjetinu, bravetinu i ovčetinu koje su bogatile stolove tijekom obiteljskih ili vjerskih blagdana. Neizostavno dnevno jelo i jedini jači topli obrok obitelji bile su maneštre – guste juhe od pira, slanutka ili graha koje bi se satima kuhale, začinjene mašću i pancetom, kostima pršuta i ponekom kobasicom, te začinjena palenta.
U posebnim prilikama nazdravljalo se s Vin de rosa – vinom koje miriše na ruže, izrazito cijenjenim izvornim slatkim vinom, dobivenim od sušenog grožđa, koje se služilo uz kolače kao što su amaretti (kolači od badema za koje vam donosimo i recept) ili aromatizirane fritule. Svaka vodnjanska seljačka obitelj proizvodi određeni broj boca za važne prigode – vjerske blagdane, vjenčanja, krštenja.
Amaretti (Amareti)
SASTOJCI:
1 kg mljevenih badema
1 kg šećera
8 bjelanjaka
100 g čokolade u prahu
2 vrećice vanilin šećera
malo ruma
PRIPREMA:
Mljevenim bademima dodajte šećer, čokoladu, vanilin šećer i rum. Bjelanjke istucite u čvrsti snijeg i dodajte ih u smjesu. Radite energično. Od dobivene smjese dobiti loptice veličine oraha; stavite ih u podmazan pleh i pecite u zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva 15 minuta.
Ritam života i rada ljudi u prošlosti određivalo je sudjelovanje u vjerskim obredima. Do blagdana se jako držalo i poštivao se crkveni kalendar temeljen na duboko ukorijenjenim drevnim tradicijama. Narod je uvijek sudjelovao u životu crkve, a posebno u svečanim javnim događanjima, odnosno procesijama i molitvama za usjeve.
Neke su procesije bile bez raskoši i glazbe – poput one za Veliki petak – no druge su bile živahnije, primjerice ona kod Svete Foške, drevne bazilike koja stoljećima dočekuje hodočasnike. Nakon vjerskog obreda posvećenog svetoj mučenici mještani bi se okupili na širokom prostoru pred crkvom i tamo se tradicionalno kušala freitada co le luganighe (fritaja s kobasicama) uz čašu dobrog vina, terana ili malvazije.
I svadbene su svečanosti bile prilika za veselje i sudjelovanje šire zajednice. Uzvanici bi se okupljali prolaskom od kuće do kuće, a prijatelji mladoženje i prijateljice mladenke oblikovali bi parove i kretali se u povorci s mladencima na čelu, sve do crkve. Mnoštvo znatiželjnih i veselih mještana čekalo bi na trgu ili na početku ulice ne bi li vidjeli mladence koji su dolazili pjevajući, uz zvuk violine i violončela.
Povorka s mladencima ponovo bi se oblikovala na izlazu, te prolazila glavnim ulicama, okružena prijateljima iz djetinjstva i iz ulice, a taj je prizor nadahnuo čak i velikog istarskog skladatelja Antonia Smaregliu da ovjekovječi svadbeni običaj u svom slavnom djelu Nozze istriane – Istarska svadba.
Svadbeno je slavlje ovisilo o imovnim mogućnostima obitelji, a trajalo bi i po nekoliko dana, uz ručkove, večere, pjesme i ples. Bilo je to slavlje koje bi u sjećanjima obitelji postalo nezaboravno i o kojem se pripovijedalo generacijama. U nedjeljno jutro nakon svadbe, mladenci, rodbina i uzvanici odlazili bi zajedno na misu, a crkva bi bila puna prijatelja, susjeda i poznanika.
Vodnjan je čvrsto utemeljen na mudrosti i slozi svojih stanovnika, a u prošlosti su se svi Vodnjanci međusobno poznavali i zajedno sudjelovali u obredima i svečanostima. Bogato nasljeđe i običaje Vodnjana kroz niz aktivnosti pomno čuva Zajednica Talijana Vodnjan, stvarajući na taj način priliku da se zaviri u ljepotu prošlih vremena.
Izvor i foto: TZ Vodnjan
