Prije nekoliko dana u Kranjskoj Gori održana je jubilarna 60. Zlatna lisica, zimsko natjecanje nenadmašivog povijesnog, turističkog i sentimentalnog značenja za grad Maribor i njegovo predivno Pohorje.
Saznajte zašto je autentična mariborska priča koju vam donosi gradski pripovjedač Vid Kmetič u svojem epilogu ipak pomalo tužna zimska priča s Pohorja…
Vid Kmetič predstavlja mariborsku priču: Kako je stvorena Zlatna lisica?
Organizirati natjecanje najboljih svjetskih skijašica prije više od pola stoljeća, kada Svjetski kup u alpskom skijanju još nije ni postojao, i to u nekoj “balkanskoj zemlji”, činilo se čistom utopijom. No, očito naše Pohorje nije bilo nekakvo “balkansko” brdo. Od 1951. godine skijaše je prevozila sjedežnica Habakuk, a 1957. godine izgrađena je i kabinska žičara. Povrh svega, u gradu smještenom ispod Pohorja bilo je dovoljno sposobnih ljudi s vizijom i hrabrošću da učine nešto više za Maribor.
Osnivačima Zlatne Lisice Dušanu Senčaru, Franciju Čopu i Marjanu Kožuhu bilo je jasno da na Pohorje moraju dovesti najbolje skijašice kako bi manifestacija odjeknula i izvan naših granica. Naravno, to nije bio lak zadatak. Alpsko skijanje tada je bilo potpuno amatersko, Svjetskog kupa još nije bilo. S problemom kako privući najbolje na svoja natjecanja, okušali su se i drugdje.
Stoga je Međunarodna skijaška federacija odlučila organizirati po jedno natjecanje u svakoj od alpskih zemalja. Sudjelovanje na njima bilo bi obavezno za najbolje skijašice. Dušan Senčar imao je dobra poznanstva među tadašnjim skijaškim dužnosnicima. Uvjerio ih je da toj ideji pripada i Maribor. Tako je naše Pohorje osvojilo FIS natjecanje iz kojeg se kasnije razvio Svjetski kup.
Sestre Marielle i Christine Goitschel
U to vrijeme Marielle i Christine Goitschel smatrane su najboljim alpskim skijašicama koje su morale biti dovedene u Maribor. Na Olimpijskim igrama u Innsbrucku Francuskinje su si kao prave sestre podijelile po dva zlata i srebra u slalomu i veleslalomu. U to su vrijeme bile među najpopularnijim ženama svijeta, novinari su ih pratili na svakom koraku i izvještavali o svemu vezanom uz njih.
– Iz sobe je istrčala u niskim crnim čizmama iz najlonske imitacije krzna tuljana i uskim hlačama s ekstravagantnom bijelom crtom, kakve nose alpski skijaši, dok je pulover sa seljačkim crnim uzorcima bio vrlo ležeran. Bilo je u njoj nešto povučenosti, a kad me predstavio stariji francuski novinar, “otac” njihove reprezentacije Jean Lapeyre, brzo se rukovala, kao da joj je neugodno. Ljubazno se je nasmiješila. Ništa nije rekla te je vijugala dalje po hodniku svojim dugim nogama i rukama, opisao je svoj prvi susret s Christine Goitschel novinar Bogdan Pogačnik.
Nepobjediva Marielle
Okupljanje najboljih skijašica na Pohorju za Maribor nije bilo samo natjecanje u alpskom skijanju, već puno više. – Osim velike sportske važnosti, istaknuo bih i turističko značenje za Pohorje. Skijaši, pogotovo na Zapadu, nemaju pojma što sve mi imamo u planinama. Šteta što nema dovoljno snijega da bismo mogli isprobati sve staze, izjavio je za časopis Večer Dušan Senčar, predsjednik organizacijskog odbora.
Problemi s vremenskim prilikama bili su konstanta organizatora Zlatne lisice u Mariboru. Ništa drugačije nije bilo ni 1964. godine. Više od 200 radnika danima i danima radilo je na stazi od jutra do mraka, dovezeno je tone snijega, ali veleslalomsku stazu nisu uspjeli pripremiti. Tako su 29. veljače i 1. ožujka 1964. održana dva slalomska natjecanja. Oba je dobila favoritkinja, olimpijska prvakinja u slalomu Marielle Goitschel. Uz kristalne pehare, prvih pet natjecateljica svakog natjecanja dobilo je praktične poklone.
Prve tri dobile su statue zlatne, srebrne i brončane lisice, zaštitnog znaka natjecanja. Zanimljivo je da su oba dana natjecanja među prvih pet bile iste natjecateljice: sestre Francuskinje Goitschel, Belgijanka De Blieguy, Njemica iz Zapadne Njemačke Henneberger i Austrijanka Eder. Od naših natjecateljica najbolja u prvom slalomu bila je Krista Fanedl na petnaestom mjestu, a drugog dana Majda Ankele bila je osamnaesta.
Novinari su slavne sestre pratili na svakom koraku. Zanimalo ih je sve, pa i što sestre vole jesti i piti: – Hotel Slavija – restoran: sestre Goitschel obožavaju jabuke, jedu ih prije doručka, ručka i večere. Od dnevnih obroka imaju “jake” doručke i ručkove, dok im je večera vrlo lagana. Alkoholna pića uopće ne piju, ali zato popiju dosta sokova i “Radenske”. Ostali natjecatelji iz inozemstva također ne konzumiraju alkohol. U foajeu hotela, u prodavaonici cigareta i novina, rekli su nam da unatoč velikom broju gostiju u hotelu nema prodaje cigareta jer natjecatelji uopće ne puše. Zato više kupuju razglednice Maribora i Pohorja koje šalju na sve strane svijeta. Vrlo lijepa i jednostavna propaganda, zar ne?
Jean-Claude Killy također na Pohorju
Dan uoči prve Zlatne lisice, na Pohorju je održano i natjecanje za tradicionalni XIV. Mariborski slalom kojeg su u klubu Branik organizirali od 1946. godine. U to vrijeme ovaj je slalom bio čak i popularniji od ženskih natjecanja jer ga je pratilo više od 5000 oduševljenih gledatelja. Pobijedio je “mladi, simpatični francuski skijaš” Jean-Claude Killy. Na sljedećim Zimskim olimpijskim igrama 1968. u Grenobleu osvojio je tri zlatne medalje. Još uvijek se smatra jednim od najuspješnijih alpskih skijaša u povijesti tog sporta.
– Drugi put sam u Mariboru. Sjećam se natjecanja prije četiri godine dok sam još bio junior mlade francuske reprezentacije. Pa puno se toga promijenilo od tada, rekao je za časopis Večer nakon pobjede. Deseto mjesto na XIV. Mariborskom slalomu osvojio je domaći Tone Vogrinec, kasniji tvorac prvih velikih uspjeha našeg alpskog skijanja.
Mariborčani su na prvoj priredbi pokazali da će Zlatnu lisicu uzeti za svoju. Masa ljudi okupila se već dan prije natjecanja, na svečanom otvaranju na Trgu svobode. Slalom je oba dana pratilo više od 5000 ljudi.
– Prošle su tek dvije godine otkako sam zadnji put bio ovdje. Jedva sam prepoznao Pohorje. Ono za što drugima treba deset godina, vi ste postigli u samo 24 mjeseca. Napravili ste zavidan zimski sportski centar. Omogućuje ugodno obiteljsko skijanje i vrhunska natjecanja. Nitko se ne mora bojati da će mu se, kao drugdje u Alpama, za vrat srušiti stijena ili lavina. Blizina Maribora je od neprocjenjive vrijednosti za vaš zimski raj. Što se tiče moje ovdašnje službene dužnosti: dat ću svoj blagoslov Pohorju na FIS-u!, rekao je delegat Međunarodne skijaške federacije Emanuel Antal na prvoj Zlatnoj lisici.
Zlatna lisica i njezin oproštaj
U nadolazećim godinama i desetljećima natjecanje Zlatna lisica postala je konstanta u kalendaru Međunarodne skijaške federacije. Bez pretjerivanja se može staviti uz bok najpoznatijim poprištima Svjetskog kupa, za muškarce i žene. Mariborski “brežuljak” ugostio je najveće zvijezde ženskog alpskog skijanja, pobjednice svjetskog kupa, svjetske i olimpijske prvakinje. Neke su još i danas dio “bijelog cirkusa”.
Zlatnu lisicu često su mučile vremenske neprilike, ipak je riječ o vrlo nizinskom skijalištu. Većinom su organizatori ipak uspjeli ukrotiti hirovitu prirodu. Tek nekoliko puta su morali otkazati natjecanje ili ga preseliti, uglavnom u Kranjsku Goru.
Nažalost, sve toplije zime su na kraju ipak pobijedile. Zlatna lisica posljednjih se godina više puta održavala u Kranjskoj Gori nego na Pohorju. Međutim u pripremi natjecanja uvijek su sudjelovali iskusni mariborski skijaški djelatnici i organizatori. 2024. godine, točno na 60. godišnjicu njenog postojanja, prvi put su popularnu “Lisičku” u cijelosti priredili organizatori iz Kranjske Gore.
Još zimskih mariborskih priča
Ako ste zaljubljenik u Pohorje, sadašnji ili budući, za vas smo brižno pripremili još neke… ne skijaške staze nego zanimljive snježne priče. Jeste li znali da je Pohorska uspinjača bila prva žičara u Jugoslaviji? Ili zašto se Mariborčani prisjećaju skakaonice zvane Pekrska gorca?
Naslovna fotografija: Mariborčanka Draga Žuraj, natjecateljica na Zlatnoj lisici krajem 60-ih godina. Isječak iz e-publikacije povodom 56. Zlatne lisice, izdavači Nova ljubljanska banka i časopis Večer, veljača 2020.
