Turistička predsezona, kako volimo zvati preduskrsno vrijeme, iako ne zaživljava u željenoj mjeri ima vrlo vrijednih događanja, pa i inspirativnih, za popularni storytelling i promociju reciptivne destinacije… Tako je i u drevnoj Poljičkoj republici početkom ožujka, kada se uz korizmene dane obilježavaju i značajni nadnevci iz naše kulturne baštine.
Uz posjet cetinskom kraju, iznimno bogatom artefaktima iz naše bliže i daljnje povijesti, nazočio sam i na dva iznimno značajna događaja. Prvi je bio vezan za proglašenje POLJIČICE, drevnog pisma, nacionalnim spomenikom kulture, a drugi u stolnom mjestu Tugare i promociji knjige o autohtonim domicilnim rodovima.
Oba događaja su vezana i za spomen Hrvata u darovnici znamenitog kneza Trpimira od 4. ožujka 892. pa je valjalo “zablogirati” a moguće i turistički valorizirati ovaj kraj kao izniman turistički potencijal.
I “Ilirski dvori” uz Cetinu i župna crkva u Tugarama bili su dupkom puni, što dokazuje i veliki interes domicilnog puka za svoju ali i nacionalnu kulturnu baštinu, na koju su iznimno ponosni.
Ako dodamo i moguću hipotezu da je uz Omišku Dinaru i brdo Perun vezan i dolazak hrvatsko – slavenskih plemena na Jadran, a vrhovi sv. Jure i crkvice posvećene ovom svetcu, te da je iz ovog kraja i roda Nelipića bila i žena velikog vojvode i hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića onda je priča o brendiranju destinacije skoro identitetski zaokružena.
Promotivni skupovi ovog tipa su poželjni i za kreiranje imidža destinacije što je svakako i dobra marketinška podloga, ali destinacijom treba i kompetentno i integralno upravljati.
A uz vrijedne domaćine i duhovne pastire koji su uz poljički soparnik i Božji blagoslov zapravo i inspirirali turističke djelatnike, blogere i interpretatore baštine na storytelling model promocije ovog znamenitog kraja. Ipak se kreće… vrijedilo je zabilježiti, a nadamo se kroz turizam oživjeti i demografski revitalizirati dinarsko gorje.
Foto: Marinko Brkić
