U Zagrebačkoj županiji u Svetoj Nedelji postoji zanimljiv komad nakita čija su tehnika i umijeće izrade upisani i u registar zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Svetonedeljski kraluš raskošna je pletena ženska ogrlica koja se u svetonedeljskom kraju pojavljuje još početkom 19.stoljeća. Ova posebno zanimljiva ogrlica još od tada pa sve do danas dio je nakita svečane ženske narodne nošnje. Nosi se uz vrat na kraglin od bijele nabrane čipke da bi njegova ljepota u boji i ornamentu došla do većeg izražaja.
Zanimljiv podatak je kako je nekada vrijednost kraluša i iste ogrlice od zlata bila jednaka, odnosno čak je kraluš bio i cjenjeniji i skuplji od zlatnog nakita. Danas više nije tako i ako želite uklopiti tradicijski kraluš u moderne odjevne kombinacije nećete ga platiti kao suho zlato.
Zanimljivo je i kako je ova ogrlica imala i svoju informativnu funkciju. Naime prema kralušu muškarci su mogli znati je li žena slobodna ili je već udana. Razlika je u frkovima koji je drugačiji za udane odnosno slobodne žene pa pazite kakav kraluš nosite i koje signale šaljete.
Ova autohtona ogrlica inače česta je tema izložbi, a izradu njeguje udruga Kragulj koja ogrlicu čuva od zaborava.
Danas mlade djevojke rijetko nose kraluž i vidjet ćete ih još samo na narodnim nošnjama. Stoga smo vas odlučili podsjetiti na njega i isrpičati vam priču o ovom tradicijskom komadu nakita koji ima veliku vrijednost u baštini Svetonedjeljskog kraja.
Tradicijski vratni nakit samoborskog i svetonedeljskog kraja koji i danas daje profinjen, elegantan i raskošan izgled ženama
Priču o povijesti ovog nakita ispričali su nam u Turističkoj zajednici Zagrebačke županije: Najstariji podaci o kralužu potječu iz razdoblja između dva svjetska rata. Kraluž, kraluš, a ponekad opisno nazvani pleteni kraluž (u nastavku teksta kraluž) označava vrstu vratnog nakita: ogrlicu od zrnja nanizanog u obliku mreže skladnih boja i ornamenata. U selima oko Samobora i Svete Nedelje ovaj nakit je dio najsvečanije ženske tradicijske nošnje. Kraluž je vratni nakit koji svojom širinom ponekad prelazi i u prsni nakit.
Najrazvijeniji oblik se radi na osnovi 12 lasi, a skromniji, jednostavniji na osnovi 8 lasi iz konjskog repa.
Lasi su bijele boje da se kroz staklena zrnca ne bi vidjela nit. U razdoblju prije 2. svjetskog rata zrnca su bila staklena, osnovne boje bile su crvena, bijela i plava, a između njih je moglo biti i pokoje zrnce sedefastobijele, srebrne ili zlatne boje.
Kraluž se nosi u raznim prigodama. Najčešće za velike crkvene blagdane i neke važnije događaje u životu žene. Najvažniji crkveni blagdani koji uključuju sjaj i raskoš u odijevanju u kojima se kraluž nosi su Uskrs, Duhovi, Tijelovo, Velika Gospa, Mala Gospa i Božić. U Korizmi i u Adventu se kraluž nije smio nositi i ovog pravila su se svi pridržavali. Kraluž je nakit po kojem se može pratiti životna dob žene, njezin bračni i socijalni status, a u manjoj mjeri i ekonomski status.
Foto: TZ Zagrebačke županije
Detalji kraluša – tradicionalno rađene ogrlice svetonedeljskog i samoborskog kraja, muzej grada Samobora
Noviji kraluž bio je čak i na Svjetskoj izložbi EXPO 98. godine u Lisabonu
U razdoblju nakon drugog svjetskog rata dolazi do najvećih promjena kraluža. Paralelno sa staklenim zrncima, a sve češće i umjesto njih, koriste se plastična zrnca iako ona nemaju onaj sjaj i eleganciju staklenih zrnaca.
Uvode se i nove boje: narandžasta, ružičasta, ljubičasta i druge, ovisno o sve bogatijoj ponudi na tržištu.
Šezdesetih godina 20. stoljeća dolazi i do postepenog napuštanja konjske lasi, repa i preuzimanja plastičnog konca, žime koja je praktičnija jer je moljci ne napadaju.
Pleteni kraluž se i dalje nosi uz rijetke prilike uporabe tradicije nošnje. Starije žene ga, u rijetkim prilikama crkvenog proštenja, nose na isti način na koji su ga nosile u mlađim danima, tj. u vrijeme svakodnevnog nošenja tradicijske nošnje. Danas se kraluž uglavnom nosi na različitim priredbama, na nastupima kulturno-umjetničkih društava s područja Samobora te na svečanim otvorenjima nekih objekata. Kao individualan odabir kraluž se nosi ponekad na crkvenim proštenjima i rjeđe ga mladenci nose na svadbi.
Godine 1998. kraluž je imao jednu zanimljivu međunarodnu prezentaciju na Svjetskoj izložbi EXPO’ 98 u Lisabonu. U paviljonu Republike Hrvatske hostese su nosile kraluž uz odjeću suvremenog kroja, kreaciju akademske slikarice i kreatorice Snježane Vego. Oni su bili drugačijih ornamenata i boja od onih tradicijskih, a djelovali vrlo efektno. Kraluž je bio izabran zbog svoje jedinstvene ljepote, te simobolike identiteta koji je u ovom slučaju postao i hrvatski, a ne samo samoborski.
