Obnovljena nakon pauze duge 280 godina, tradicionalna barbanska Trka na prstenac svake godine oduševljava tisuće posjetitelja.
Ovo istarsko mjesto pokazalo je ponovno tijekom nekoliko dana krajem kolovoza 2025. svu raskoš spoja tradicije i sadašnjosti ovoga kraja. Trka je od 2009. pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, od 2016. zaštićena je kao nematerijalno kulturno dobro RH.
Slavodobitnik Antonio Osip
Antonio Osip iz mjesta Draguzeti, na konju Bizi, slavodobitnik je ovogodišnje Trke. Osipu je prijelazni predsjednički štit i bodež te poklon u ime pokrovitelja manifestacije, predsjednika Republike Zorana Milanovića, uručila izaslanica Melita Mulić.
Predsjednik Sabora uručio mu je zlatnu medalju Hrvatskog sabora, dok mu je prijelaznu nagradu Pticu prstenac, rad akademskog kipara Josipa Diminića uručio istarski župan Boris Miletić. Uz to je dobio i novčanu nagradu od 5000 eura.
Osip je osvojio ukupno osam i pol bodova nakon pripetavanja sa Silvijom Učkarom i Lukom Kancelarom, pri čemu je dvaput pogodio u sridu.
Tradicija stara stotine godina
Prvi zapisi o trci potječu s kraja 17. stoljeća kada ju je organizirala mletačka obitelj Loredan, tada feudalni gospodar Barbana, kako bi u vrijeme sajma privukla što više posjetitelja.
Manifestacija je obnovljena gotovo 300 godina poslije i nalikuje Sinjskoj Alci. Staza je duga 150 metara, potrebno ju je prijeći u galopu u najviše 12 sekundi i kopljem pogoditi prstenac, po mogućnosti u sridu.
Sve je počelo podizanjem zastave čime je najavljena trodnevna svečanost. U bogatoj satnici prigodnih programa valja izdvojiti natjecanje u Trci za viticu, a kao vrhunac svega – Trku na prstenac održanoj na Gradišću.
Brojna pravila
Pravo sudjelovanja na Trci na prstenac imaju konjanici koji su rođeni u hrvatskom dijelu Istre, uključujući Liburniju i otoke, ali i u slovenskom te talijanskom dijelu Istre (Milje).
Na Trci mora sudjelovati najmanje osam konjanika s područja Općine Barban. Konjanik ne smije biti mlađi od 18 niti stariji od 60 godina, a nastupa odjeven u narodnu nošnju kraja iz kojeg dolazi.
U mimohodu Trke i na natjecanju, konjanik mora imati svog kopljonošu, prikladno odjevenog i ne mlađeg od 16 godine. Dužina staze, od starta do prstenca, iznosi 150 metara. Konjanik ju mora u punom galopu proći u vremenu do 12 sekundi – pri tome dosegne brzinu i do 55 km/h. Ukoliko ne istrči u 12 sekundi, automatski je diskvalificiran.
Tri punta za pogodak u sridu
Koplje je dugačko od 2,9 do 3 metra s utegom od 1,2 kg, a prstenac promjera 12 cm koji konjanici gađaju postavljen je iznad staze na 2,8 m visine. Kada konjanik pogodi prstenac, na konju se vraća ispred Časnog suda i pokazuje što je pogodio.
Ukoliko to ne učini ili mu prije toga ispadne prstenac, ostvareni punti se ne priznaju. Pogodak u sridu vrijedi tri punta, u polje iznad sride dva, ispod jedan, a pogodak u polje lijevo ili desno od sride pola punta.
Trku su osim domaćih, pratili i brojni strani gosti, a prije trkališta svi su pogledi bili usmjereni prema nebu jer je prstenac je stigao iz zraka. Padobranci se odlično odradili svoj posao i snažno podigli atraktivnost samog događanja.
Dok se uz stazu tražilo mjesto više, svečana loža je također bila puna. Poznato viteško natjecanje ni ove godine nisu propustili brojni uglednici, među njima i predsjednik Sabora Gordan Jandroković koji je rekao da je važno jačati vidljivost ove manifestacije.
Izgradnja Konjičkog centra
U sklopu svečanog, jubilarnog održavanja Trke na prstenac, načelnik Barbana Andi Kalčić obznanio je jednu značajnu vijest.
Naime, upravo je na dan održavanja Trke potpisao ugovor s ministricom regionalnog razvoja i europskih fondova, Natašom Mikuš Žigman, ugovor za Konjički centar u Barbanu vrijedan više od 2,5 milijuna eura. Podršku će, potvrdio je to i župan Boris Miletić, u svom obraćanju pružiti i Istarska županija.
Ovo je strateško ulaganje u budućnost Barbana jer njime konjički centar postaje mjesto okupljanja, sporta, tradicije i turizma.
UNESCO
U ovaj dugoočekivani projekt krenulo se zbog mogućnosti prijave Trke na prstenac na UNESCO-vu listu nematerijalnih dobara. Zbog toga je potrebno urediti središte naselja i povezati ga s trkalištem.
Isto tako, velikom broju turista koji svake godine posjećuje Trku treba ponuditi dodatne sadržaje i kvalitetu, a istovremeno osigurati održivo korištenje baštine.
Cilj je povezati vanjske i unutarnje prostore koji su ujedno i elementi “procesa jahanja” komunikacijskim putevima koji unutar sebe stvaraju intimne mikroambijente gdje će se odvijati različite radnje poput timarenja, pranja konja, hranjenja, šetnje.
Turistički gledano, Barban postaje prava mala kulisa za konjički sport te je i iz tog razloga razvoja turizma nužno imati i pokazati adekvatne prostore u kojima borave konji.
