Tri sam godine pratila na društvenim mrežama odjeke s crikveničke ‘Moje male kale’, događanja po mnogo čemu posebnom – zahvaljujući zainteresiranoj i inovativnoj turističkoj zajednici.
Velikim dijelom zahvaljujući i domaćim ljudima koji su otvorili vrata svojih dvorišta – i još više svoja srca kako bi lokalnom stanovništvu i gostima pokazali dio svoje intime.
‘Moja mala kala’ dokazala je da najljepše priče pišu upravo ljudi, oživljavajući zaboravljene kutke grada mirisima domaće kuhinje, zvucima starinskih napjeva i dragocjenostima izvučenima iz noninih škrinja.
Dva dana početkom srpnja, dvorišta, uske uličice i kamene kale nisu bile samo prolaz, već živi organizam koji je disao punim plućima, spajajući prošlost i sadašnjost na najljepši mogući način. Održane su brojne radionice za djecu i odrasle, a cijeli prostor staroga grada bio je na razne načine ukrašen.
Stara jezgra Crikvenice postala je tako pulsirajuća i slikovita pozornica prohujalih vremena, pretvorivši se u jedinstveni vremeplov ispunjen tradicijom, pjesmom, igrom i hvalevrijednom solidarnošću lokalnog stanovništva.
Jela koja su othranila generacije
Gastronomski dio manifestacije bio je pravo putovanje kroz autohtonu tradiciju crikveničkoga kraja. Umjesto modernih, uniformiranih jelovnika, dvorištima i kalama dominirali su mirisi jela koja su othranila generacije. Autentične gastro delicije pripremane polako i s ljubavlju sljubljivale su se s najboljim kapljicama domaćeg vina.
Posjetitelji su mogli kušati tradicionalne batude, svježe frigane ribice, domaći kruh i nezaobilazne slastice rađene po receptima koji se ljubomorno čuvaju u obiteljskim bilježnicama. Batuda (poznata i kao primorski lonac) gusta je, tradicionalna težačka juha ili maneštra koja se najčešće priprema u Hrvatskom primorju i Kvarneru, s posebnim naglaskom na Crikvenicu i okolicu.
Hrana se pripremala na licu mjesta, polako i s poštovanjem prema namirnici, baš onako kako su to nekada radile naše none, a svaki zalogaj pratio je gutljaj vrhunskih lokalnih vina, podsjećajući na važnost očuvanja domaće kapljice i vinogradarske tradicije ovog kraja.
Ulica kao dnevni boravak
Posebnu čar manifestaciji dali su stari predmeti koji su samo za ovu prigodu, nakon desetljeća čuvanja na tavanima i u konobama, ugledali svjetlo dana. Stari ribarski alati, drvene škrinje, izvezeni lancuni i starinsko posuđe poslužili su kao scenografija koja je oživjela nekadašnji način života.
Uz njih, lokalni kreativci i čuvari baštine predstavili su svoje rukotvorine – od unikatnih predmeta inspiriranih morem do demonstracije starih zanata. Bio je to jasan podsjetnik na vrijeme kada se uporabni i ukrasni predmeti nisu olako bacali, već su se cijenili, popravljali i stvarali novi vlastitim rukama.
Ono što je događaj učinilo uistinu posebnim nije bila samo materijalna baština, već oživljavanje duha zajedništva. Kale su na nekoliko sati kroz istinsko druženje, pjesmu i smijeh postale zajednički dnevni boravak.
Susjedi i gosti su se okupili na ‘ćakuli‘ – kao nekada, bez ekrana i užurbanosti modernog života. Starije generacije rado su s mlađima i posjetiteljima dijelile anegdote iz mladosti, prepričavajući kako se nekada živjelo, radilo i voljelo u Crikvenici.
Tradicija koja živi
Manifestaciju nije pratilo agresivno ozvučenje, već se ulicama razlijegala autohtona, spontana pjesma klapa i akustičnih instrumenata koja je poticala prolaznike da zastanu, zapjevaju i postanu dio ove neraskidive tradicijske niti. A koliko su uživali, pokazali su osmjesi i razdragani pogledi na njihovim licima.
‘Moja mala kala’ pokazala je kako baština nije nešto što pripada muzejima, ona živi u mirisu tradicijskih jela, zvuku primorske pjesme i u toplom stisku ruke susjeda kojeg odavno nismo vidjeli. Oživljavanjem tradicije, grad je svojim stanovnicima i gostima darovao ono najvrjednije – osjećaj pripadnosti i toplinu doma urezanu u kamene zidine stare jezgre.
Crikvenica je i ove godine pokazala da je mnogo više od lijepih plaža – ovdje se itekako stavlja naglasak na domaćeg čovjeka, način života koji ne nestaje – a koji mlađe generacije spremno dočekuju kako bi ga nastavile njegovati za one koji dolaze. I ne samo to, ovdašnji ljudi pokazali su da se tradicionalni način života nije izgubio, iako se uz užurbani ritam modernog doba može činiti drugačije.
Završavam s pozivnicom na peto izdanje ‘Moje male kale’ kako bi se i vi uvjerili da mediteranski duh još uvijek snažno živi u srcima Crikveničana…
