Otvaranje Tenis centra „Dodig” u Međugorju koincidiralo je s završnicom Svjetskog nogometnog prvenstva, ali i s jednim od najpopularnijih sportskih događaja u Hrvatskoj – ATP turnirom u Umagu.
Oba se događaja izravno vežu uz promociju turizma u receptivnim destinacijama.I dok je nogometni spektakl u trima državama – SAD-u, Meksiku i Kanadi – zasigurno najznačajniji globalni događaj godine, perjanice turizma u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Međugorje i Umag, uz sve druge epitete, svakako su prepoznatljive i po sportskom turizmu.
Nekako u sjeni Mundijala, najvećega globalnog sportskog i marketinškog događaja u 2026. godini, u Umagu se održava 36. Croatia Open.
Istodobno, u Međugorju se otvara ultramoderan teniski centar u režiji obitelji Dodig, čiji je izdanak Ivan, uz brojne teniske uspjehe, postao i izbornik hrvatske Davis Cup reprezentacije. Svi ovi elementi bili su dovoljan razlog da prigodnim blogom, kroz sportsko-turističku priču, osvijetlimo ove iznimne sportsko-kulturne i turističke događaje.
A kako je i Vaš bloger neizravno involviran u obje priče, započet ću s danas već povijesnom 1988. godinom. Tada sam, kao djelatnik respektabilne tvrtke Trgoumag/Histria, otvorio duty-free shop u Međugorju, a već 1990. godine ta je tvrtka bila glavni sponzor prvog ATP turnira Croatia Open u Umagu.
I dok su u Umagu finalni meč igrali pobjednik Goran Prpić i Goran Ivanišević, današnji titular teniskog centra, a delegacija općine Čitluk bila u službenom posjetu tadašnjoj općini Buje, u broćanskim su vrtićima prve životne korake pravili danas megapopularni tenisači Ivan Dodig i Marin Čilić.
U isto je vrijeme u Beogradu rođen možda i najveći tenisač svijeta Novak Đoković, a u Splitu vrhunski igrač u parovima Mate Pavić. Dok su oni iza sebe imali respektabilnu tenisku tradiciju, u Međugorju je povratnik iz Njemačke i sportski zaljubljenik Žarko Dodig uz ugostiteljski objekt izgradio prvo tenisko igralište.Iako bez formalnih trenera, ali uz goste koji su posjećivali Međugorje, sportski entuzijasti brzo nabavljaju tenisku opremu upravo u spomenutom „đutiću” te isprobavaju prebacivanje žutih loptica preko mreže.
Nekako se u isto vrijeme pojavljuju i brendirane majice i trenirke s potpisom tada ponajboljeg tenisača Stefana Edberga, kao i popularni krokodil koji je zaštitni znak robne marke Lacoste – nazvane po tenisaču koji je dvadesetih godina 20. stoljeća igrao poznati turnir Roland Garros u Parizu.
Sve smo ovo ispričali zbog činjenice da vrhunski sportaši, a posebno tenisači, nogometaši, rukometaši i košarkaši, mogu biti vrhunski promotori ne samo turizma nego i nacionalnoga kulturnog identiteta.Na ovim primjerima možemo primijeniti temeljne postavke brendiranja – funkcionalnu, socijalnu, mentalnu i duhovnu dimenziju.
One ujedno utjelovljuju i glavne stupove održivog turizma: ekonomski, kulturno-socijalni te duhovno-emocionalni aspekt. Sve smo to doživjeli ovih vrućih srpanjskih dana uoči blagdana sv. Ilije Gromovnika.
Kako Međugorje, uz hodočasnike, privlači sve više turista hedonista i sportskih zaljubljenika, realno je očekivati da će već idućih godina na broćanske teniske terene stići i neki turnir iz serije ATP Tour, čime će poveznica s Istrom ponovno biti aktualizirana.
Sportski uspjesi dinarskih sportaša u bilo kojoj državi pridonijet će njezinoj globalnoj vrijednosti kroz brendiranu formu.Sportaši su svoj dio posla odradili, a nadamo se da slijede marketinški i turistički menadžeri koji bi trebali valorizirati sportska dostignuća i globalnu popularnost za dobrobit svojih domicilnih receptivnih destinacija.
