Vrgorac čuva neobičnu priču o jednom od najvećih hrvatskih pjesnika. Dok Dizdarevića kula nosi ime Tina Ujevića, njegovi autobiografski zapisi upućuju na drugu kamenu građevinu. Trag vodi do kule koju je opisao kao napuklu od groma.
Rodnu kuću poznatog pjesnika obično označava jedna ploča, jedna adresa i nekoliko redaka biografije. U Vrgorcu je priča složenija. Uz rođenje Tina Ujevića vežu se dvije stare kule, a zanimljivost je tim veća što je pjesnik o mjestu svojeg rođenja pisao prilično određeno.
Upravo je to dobar povod za upoznavanje grada Vrgorca. Njegove kamene kule čuvaju povijest stanovanja, obrane i svakodnevice, ali i pitanje koje književnu biografiju pretvara u malu potragu kroz staru jezgru.
Dvije kule i dvije spomen-ploče
Dizdarevića kula, poznata i kao Kapetanovića ili Tinova kula, u turističkom je predstavljanju Vrgorca prepoznata kao pjesnikova rodna kuća. Tako je izdvaja i lokalna turistička zajednica. Međutim, službeni povijesni pregled Grada Vrgorca bilježi i spomen-ploču na Cukarinovića, odnosno Fratarskoj kuli, koja također upućuje na Tinovo rođenje. Dvije građevine tako se susreću u istoj biografskoj priči. Pjesnik se prema pločama na kulama rodio u obje.
Ostaje zanimljivo pitanje – što je o svojoj prvoj adresi zapisao sam Ujević?
Društvo prijatelja vrgorske starine objavilo je pjesnikove zapise o rodnom gradu, među kojima su i dijelovi njegovih „Autofragmenata”. U njima Ujević izrijekom navodi Cukarinovića kulu kao mjesto svojeg rođenja. Objašnjava da je njegov otac, učitelj, ondje dospio jer po dolasku u Vrgorac nije mogao pronaći stan.
Ujević svoje rođenje opisuje riječima ”…Rodio sam se 5. jula 1891. u Vrgorcu, selu Dalmatinske zagore koje je spadalo pod makarski kotar u turskoj kuli Cukarinovića. Ja sam se stvarno rodio u turskoj kuli napukloj od groma u šest sati izjutra, a mislim da je bila subotom. Inače se tih ljudi i prilika slabo sjećam…“
U istom zapisu spominje i drukčije kazivanje koje mu je prenio jedan putnik. Prema njemu, neki su Vrgorčani pjesnikovo rođenje povezivali s kućom u kojoj se poslije nalazila gostionica. Tin pretpostavlja da je njegova obitelj ondje stanovala prije odlaska iz grada, ali pritom ponavlja da je rođen u kuli.
Čak 135 godina nakon rođenja Tina Ujevića, u njegovu rodnom Vrgorcu ostaje pitanje: u kojoj je od dviju kula pjesnik zapravo rođen? Mještani će često reći kako je nebitno u kojoj kuli, važno je da je rođen u Vrgorcu.
“Kula u kojoj sam se ja rodio najprije je bila turska, zatim su u njoj stanovali fratri" Tin Ujević
Kule u kojima se živjelo i tražilo zaklon
U svakom slučaju Vrgorske kule vrijedi pogledati i izvan priče o Ujeviću. Prema lokalnoj turističkoj zajednici, osmanlijske građevine iz 16. i 17. stoljeća svojim brojem i položajem daju posebnost staroj varoši. U njima se stanovalo i pronalazilo sigurno prenoćište. Među gostima su bili fratri, putopisci i državni poglavari, a njihove su prostorije kroz stoljeća služile različitim potrebama.
Uz Dizdarevića i Cukarinovića kulu, među znamenitostima se izdvaja Avala, smještena na uzvisini uz prilaz tvrđavi Gradini. Tu su i Šabića kula te kula Mumin-age Atlagića koje otkrivaju koliko su obrambene građevine bile povezane sa životom naselja.
Vrgorac vrijedi upoznati i izvan Tinove biografije
Grad se smjestio pod Matokitom, ispod srednjovjekovne tvrđave, okružen poljima Rastok, Jezero i Bunina. Njegov položaj na prometnim vezama između unutrašnjosti i obale oblikovao je povijest mjesta, dok se u krajoliku oko Vrhgorca izmjenjuju krš, plodna polja i planinski obrisi.
Za prvi susret s Vrgorcem upravo su kule dobra polazna točka. Promatrane s ulice, otkrivaju način gradnje i nekadašnju potrebu za sigurnošću. Povezane s Tinovim zapisima, dobivaju i osobnu dimenziju: priču o učiteljskoj obitelji koja je tražila stan i dječaku čije će ime poslije postati dio identiteta grada.
Šetnja gradom može početi usporedbom dviju građevina, njihovih oznaka i riječi koje je o svojem rođenju ostavio naš najpoznatiji pjesnik.
