Nakon “crnog petka” i raznih marketinških trikova za dokazivanjem i neprimjerenim konzumerizmom, s prvom adventskom svijećom ulazimo u realni životni prostor s više humanizma i dobročinstava. To je i vrijeme iščekivanja kako za mirom i suživotom u ovozemaljskom, a mnogi se nadaju i u onom vječnom životu, pa je cijeli prosinac nekako u znaku “kupovine vize” za sve vjernike pa i one druge.
Napraviti dobro djelo, pomoći, darivati… mnogima je radosniji čin nego onima potrebitim pa uz NIKOLDAN često koristimo i sintagmu… RADOSNIJE JE DARIVATI NEGO DAROVE PRIMATI.
Ishodište “adventskih fešta” najčešće povezujemo kroz lik i djelo biskupa Nikole, podjednako slavljenog u cijelom kršćanskom svijetu, a zapravo se uz četiri adventske svijeće organiziraju razne manifestacije od humanih i kulturnih do turističko ugostiteljskih.
Iako se prvotno odnosio na zaštitu, pomoć i darivanje djece, prihvaćen je i za sve uzraste i socijalne kategorije i zanimanja, a posebno pomoraca koji ga slave kao umiritelja mora i drugih nedaća na vodenim ali i kopnenim bespućima kroz koje prolazi današnji čovjek.
Često se koristi i suživot i druženje sa životinjama pa je za najmlađe, a posebno potrebite, terapijsko jahanje na konjima ili magarcima kako bi ljubav i osmjeh prevladali tmurnu svakodnevicu.
I dolina Neretve koja sve više dobiva orise ciljane receptivne destinacije na adekvatan način odgovara modernim turističkim izazovima. Od Mostara, Čapljine pa do Metkovića i Ploča pripremaju se razni sadržaji, nadamo se svrhovito i primjereno.
Konjički klub VRANAC u Mogorjelu skupa sa suradnicima priprema originalan i cjelovit humano, kulturni, a s organizatorom ADVENTA u Čapljini i bogat ugostiteljsko turistički program na atraktivnim lokacijama.
Od drevne rimske Ville Rustike te dijelom trase željezničke pruge koja je više desetljeća povezivala Beč i Dubrovnik do Trga kralja Tomislava trebala bi biti “poprište” svih nikoldanskih blagodati s nadom za dostojanstven doček Božića i Nove 2023. po Kristu.
Kulturna i prirodna baština, tradicija i običaji su impresivni, a kako i koliko će lik i djela naših nebeskih zaštitnika “nazočiti” ovim manifestacijama ostaje u sferi homosapiensa i homoturistikusa.
Održivi turizam koji se ogleda u bistrim riječnim tokovima kojima naša Narenta puni naš Jadran, Mediteran pa i sve oceane paradigma je našeg civilizacijskog dosega a “dani darivanja i dobročinstava” očituju se u punini srca i duše svih sudionika.
Svi smo samo prolaznici na ovom svijetu a tragove i možebitne nagrade ili kazne stići će nas na onom beskrajnom.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
