Krajem srpnja ili jula mjeseca koji su drevni istraživači kalendara posvetili rimskom imperatoru Juliju Cezaru, a sljednici kršćanske religije na 25. dan slave blagdan odnosno spomendan na svetog Jakova Zebedejeva, apostola i jednog od najvjernijih Kristovih sljedbenika, mala ali odabrana družina “cezara Miška” okupila se u drevnom Oblićevcu u zaleđu jadranske luke Ploče i pošla u pohode braći po dinarskom genu u dolinu Trebižata i Neretve. Specijalnog povoda nije trebalo tražiti, ali ipak ovaj put posvećen je meksičkom istraživaču i filantropu Robertu Salinasu Price, koji je osamdesetih godina 20. stoljeća domaću i svjetsku javnost “uzburkao” informacijama i stavovima o “novoj” lokaciji drevne Troje u dolini Neretve.
Ranojutarnji poziv Miška Eraka, idejnog začetnika POHODA NERETVANSKOJ TROJI, da su “malo zapeli na granici” najprije me iznenadila, a potom i dodatno iritirala uz misli “pa zar opet ta granica” za koju sam uvijek tvrdio da je neprirodna a i zdravorazumski, kulturno gospodarski pa i ljudski nepotrebna. Ali “dur a lex sed lex” stara je latinska poslovica koju je i autor ovog bloga najbolje zapamtio u prvom razredu ljubuške Gimnazije “TVRD ZAKON ALI ZAKON”.
Srećom uslijedio je novi poziv da po planu ekipa okupljena u kulturnu udrugu OBLIĆEVAC stiže na Humac, gdje je planiran susret s domaćinima iz udruge VRILO, te nakon razgledanja MUZEJA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA, nastavak zajedničkog puta prema Narenti, dolinom Studenčice i Trebižata koji se sljubljuju s Neretvom upravo u blizini naše ciljane destinacije, Troje u Gabeli. To je današnji naziv za srednjovjekovnu luku i sajmište Drijeva, a prije toga središte ilirskog plemena Ardijejaca, a prije više tisućljeća moguće i Neandertalaca?!
A za dokazivanje mogućeg Iliosa, i drevnog sukoba Trojanaca i Grka koji se prema povijesnim vrelima dogodio u 12. stoljeću prije Krista točnije od 1194. do 1184. zadužen je prijatelj i suradnik pokojnog Salinasa, Nikica Arapović, domaći čovjek, entuzijast i istraživač koji je vrijednost artefakata svog prijatelja spoznao prilikom posjeta ovog istraživača koji je napisao i nekoliko uvjerljivih knjiga o toj temi ali i u dijaspori gdje živi vise desetljeća.
Elokventan i komunikacijski uvjerljiv Nikica nas je na prvi spomen Troje i Salinasa, čiji je posmrtni pepeo prosut na ovoj lokaciji, dodatno motivirao i usmjerio našu pozornost na sve artefakte o kojima smo imali prilike čitati, ali i gledati na filmovima posvećenim ovom velikom događaju iz helenističko- antičkog vremena, a koji je obilježio povijest cijelog Mediterana, a zapravo i tada poznatog svijeta.
Vješto kombinirajući nazive lokacija uz desnu obalu Neretve, ali i opasku da je to nekad bila lijeva obala rijeke Skamandar? Pokazivo nam je i Prijamove dvore, podzemne tokove potoka koji se spominju u Homerovom epu ILIJADA, nastala nekoliko stoljeća poslije bitke “za grčku ljepoticu Helenu udatu za grčkog kralja Menelaja, a koju je zaprosio mlađi Prijamov sin Paris”.
Saznali smo i interese Mlečana, uz čijeg lava smo se i “lentrali” ali i za mitove i legende koje nam je velikodušni Nikola iz roda Arapovića nesebično prenosio. Bilo je raznih pitanja, često provokativnih, ali naš Nik se nije dao zbuniti, pa i što mu nije “pod kapom” vješto je prebacivao “pod šešir sombrero” očigledno impresioniran likom i djelom znamenitog Meksikanca.
Slijedio je nastavak do drevnog Mogorjela i rimske logističke baze Ville Rustica na kojoj se po mitovima i legendi odigrala ključna bitka između Hektora, starijeg Parisova brata i mitskog junaka Ahila, kojeg su Grci posebno angažirali za ovu povijesnu bitku.
Iako je Hektor izgubio boj, i dostojanstveno je sahranjen, možda i na obližnjoj gomili iznad Studenaca koju i danas zovu “suze za Hektora”, ni Ahil nije preživio jer ga je strijela ranila u stražnji dio stopala gdje je po legendi jedino bio ranjiv?!
A ni Troja nije poražena u bitci, nego su lukavi Grci skovali drvenog konja i u njemu ostavili nekoliko vojnika koji su po noći ušli u grad i spalili ga?!
Kako uz svaku legendu ostaju i artefakti to je za očekivati da će drevni Ilios i Trojansko junaštvo koje je opjevano u ILIJADI ali i u ODISEJI, koja se također vezuje uz središnji dio istočne obale i otoka u Jadranu, pobuditi interes akademske zajednice ali i kulturnih i turističkih djelatnika za istraživanje ove globalno poznate priče.
A kako je i cijeli Neretvanski kraj prepun legendi, ali i artefakata koju baštinimo skupa sa danas popularnim turističkim destinacijama poput Humačkog i muzeja u Vidu, koji je na “in situ ” drevne Narone pa i Mogorjelo, studenačka vrela i slapovi na Trebižatu, kameni stećci, Ilirske gradine i gomile… zapravo jedan veliki lapidarij, to mu uz neposrednu blizinu Međugorja kao globalno popularnog hodočasničkog mjesta daju na težini i važnosti i pozicioniraju ga na svjetskim turističkim tržištima.
A kako turizma nema bez gastronomije i dobra vina to smo na koncu ovog zanimljivog i prijateljskog druženja na izletištu Bililo potpisali i MEMORANDUM O SURADNJI na eko kulturnim i turističkim projektima. A memoriju je uvijek dobro prizvati kad želimo isticati i promovirati vlastiti identitet i sjetiti se slavnih dana naše kulturne povijesti. Na koncu se nadamo da će ovi i ovakvi projekti sve vise inspirirati i domaće istraživače ali i strane posjetitelje da posjećuju ove Bogom dane krajeve. A i sv. Jakov i njegovi sljedbenici na Camino rutama su globalno poznati itinereri, a nama ostaju kao svijetli putokaz “svih naših životnih otajstava”.
Izvor fotografija: Marinko Brkić
