Proljeće, ljeto – toplo vrijeme – idealno za pobjeći u divljinu, tamo negdje daleko od ljudi. Nisi probao? Probaj! I ne, nemoj brinuti, neće ti ništa takozvane Baba Roge, niti će neka šumska zvijer tvojim koščicama čačkati zube. Međutim, za svaku avanturu ipak treba biti što bolje pripremljen.
U torbu utrpaj hranu, vodu, rezervnu odjeću, kapu, vreću, šator, medicinske potrepštine, nož, palicu za samoobranu, pepper spray za goleme divljači, sikiricu… Sikirica – mala džepna sjekira – je prva liga stvarčica! S njom možeš svašta: cijepati drva, graditi sklonište, a svakako ti može dobro doći i u samoobrani. Čuj stari, nikad ne znaš, nema šale. Ali prvenstveno uživaj u svakom trenutku!
Divljina zove
Nakon što si u torbu ubacio sve potrebno, pazi da se lagano obučeš. Osim toga, obuća je vrlo bitna i nema veze što od zadnje avanture baš i ne miriše najbolje. Navuci samo čiste čarape i kreni! Ruksak na rame i pjege ili bajkom u brdo/ dolinu. Na dva kotača ćeš biti brži, više toga u kratko vrijeme obići i vidjeti. E sad, bajk oprema poput kacige, rukavica, pumpe i ostaloga, dodatni je teret. Vidi malo sam sa sobom, razmisli – ali i opet nemoj previše, jer dobra je ponekad i spontanica. Samo kreni čovječe!
Primorsko-goranska je predivna županija. Nudi more, otoke, planine, jezera, potoke, slapove, doline, zapuštena sela, bunkere, tunele, dobre ljude koji u podrumu za ovakve kao što smo ti i ja uvijek imaju spremnu čašu dobrog vina i nešto sitno za pod zub. Vrhunski! Ali opet, nemoj predugo folirati u komociji jer divljina zove.
Teatar prirode
Šuma. Šetaj, vozi, istražuj, gledaj u nebo, baci pogled na one čudne tragove koje ispuštaju avioni, pronađi oblak, a potom lezi na travu. Zagledaj se u to čudo na nebu, neka ti mašta buja. Pronađi u njemu neki (ob)lik, zatvori oči… toplo je, probaj usnuti, malčice, nakratko… opusti se.
U daljini, u žbunju, šuštanje. Trglo te iz sna. Ne boj se, ne brini. Niti jedna životinja našega kraja neće ti ništa, samo je nemoj provocirati, praviti se važan, da si bolji, pametniji i jači od nje jer nisi – ti si kao i svi mi samo jedan običan maleni miš. Budi ponizan i zahvalan, osluškuj, zagledaj se i biti ćeš iznenađen teatrom prirode. Scena kakve nema niti najbolji film. Vjeruj mi.
Sat otkucava, usudi se!
Predvečerje. U daljini žubori potok. Nađi svoje mjesto, i to čim prije, dok mrak još nije potpuno prekrio šumu. Izgradi sklonište, spavaj na livadi, postavi šator, popni se u krošnju i zaglavi među granama. Postoje načini, sam odaberi i ne kompliciraj, budi brz jer slijedi uživanje u performansu prelaza dana u noć.
Što vidiš? Sjene, velike krošnje. Što čuješ? Potok, šuškanje u travi, pticu… Ne zaboravi oprati zube u potoku, umij se ili okupaj vodom života. To su prave stvari koje ćeš pamtiti ostatak života. I zapamti – ponavljam još jednom jer je važno – nemoj se bojati, probaj sve, jer ne budeš li probao, propuštaš doista mnogo. A sat otkucava sve brže i brže.
