Šećući obalnim putem kroz Čikat stiže se do njegova najisturenijeg dijela, rta Annunziata, nazvanog po zavjetnoj crkvici Navještenja Blažene Djevice Marije. Pred rtom se otvaraju pučina i daleki vidici, ali iza ljepote ovog prizora krije se mnogo dublja priča o lošinjskim pomorcima i njihovim obiteljima.
Mjesto na kojem su se ispraćali lošinjski pomorci
Kada bi lošinjski brod isplovljavao na daleko putovanje, pristao bi u Čikatu kod Annunziate. Posada bi se iskrcala, a pomorci bi zajedno sa svojim obiteljima u crkvi izmolili krunicu.
Nakon molitve slijedili su zagrljaji i rastanci. Pomorci bi se ponovno ukrcali na brod, a njihove bi ih obitelji pogledom pratile sve dok brod ne bi nestao na horizontu. Na istom su mjestu lošinjske žene i majke dočekivale brodove koji su se vraćali s dugih i često opasnih putovanja. Annunziata je zato ostala zapamćena kao mjesto strepnje, molitve, suza, nade i radosti zbog sretnog povratka.
Zavjetna crkvica podignuta uz stariju građevinu
Današnja crkva klasicističkog pročelja sagrađena je 1858. godine uz stariju i manju crkvu. Na njezinu se ulazu nalazi natpis koji svjedoči o vjeri pomoraca i opasnostima kojima su bili izloženi na moru:
„Ne odvraćaj pogleda od sjaja ove zvijezde, ako ne želiš nestati u oluji.“
Crkvica Navještenja Blažene Djevice Marije bila je mnogo više od mjesta molitve. Za lošinjske pomorce predstavljala je posljednje sigurno mjesto prije odlaska prema otvorenom moru i prvo mjesto kojem su se vraćali nakon putovanja.
Zavjetne slike kao zahvala za povratak
Unutrašnjost crkvice krase slike lošinjskih jedrenjaka iz 19. stoljeća. Pomorci su ih donosili nakon preživljenih oluja, havarija i brodoloma, kao zavjet i zahvalu za sretan povratak kući.
Svaka od tih slika čuva dio pomorske povijesti otoka i osobnu priču ljudi čiji su životi ovisili o moru. Zajedno svjedoče o razdoblju u kojem su lošinjski brodovi plovili dalekim svjetskim morima, dok su ih njihove obitelji čekale na otoku.
Pozdrav brodskom sirenom koji živi i danas
Tradicija povezana s Annunziatom nije posve nestala. Prema priči koju prenosi Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, ako brod prolazeći kraj rta zatrubi sirenom u znak pozdrava, moguće je da je njegov kapetan Lošinjanin.
Taj kratki zvuk s mora poput je pozdrava crkvici koja je generacijama čuvala nade pomoraca i njihovih obitelji.
Mjesto na kojem vrijedi zastati
Rt Annunziata danas je jedno od najmirnijih i najfotogeničnijih mjesta u uvali Čikat. Pogled se s njega pruža prema otvorenom moru, a posebno dojmljiv prizor nastaje predvečer, kada se svjetlost počne prelijevati preko pučine.
Vrijedi ovdje zastati, utišati korak i zamisliti brodove koji su pristajali uz obalu prije odlaska na daleka putovanja. Annunziata nije samo lijepa otočna lokacija za fotografiranje. Ona je mjesto na kojem se susreću povijest Lošinja, pomorska tradicija, vjera i sjećanja brojnih generacija.
