Riječka rijeka Rječina – pokušajte ovu frazu ponoviti nekoliko puta što brže, ali tako da Vam se ne zaplete jezik! ;)
Nije lako, kao što nije lako niti napisati tekst na tu temu bez bojazni od zamora sličnim riječima.
No, to me nije spriječilo u pokušaju…
Ogroman značaj Rječine
Grad na Rječini nazvan je upravo po rijeci koja kroz njega protječe, naravno.
Ne bi li stoga ona trebala imati veliku važnost za taj grad?
Rječina je doista od presudne važnosti za grad jer je njezin izvor – povijesno definiran kao “velika voda” – omogućio razvoj industrije, posebice proizvodnje papira i torpeda, te oblikovao identitet grada.
Danas je ključna za vodoopskrbu, dok je njezin tok kroz atraktivan kanjon rekreativna zona za građane i prirodna ljepota koju je šteta propustiti vidjeti.
Dani Parka prirode Ričina
Rječina je nedavno bila središte nesvakidašnjeg festivala koji je građanima ponudio izložbe, radionice, razne obilaske, glazbu, druženja, šetnje i izvrsnu gastronomsku ponudu. Riječ je o Danima Parka prirode Ričina.
Marin Nižić iz udruge Urbani separe koja je organizirala festival, otkriva kako je sve krenulo prije šest godina. Od tada se koncept mijenjao pa je ovo druga godina zaredom da se manifestacija održava tri dana. Aktivnosti su se prvoga dana odvijale u centru Rijeke gdje su sudionike dočekale izložba, radionice i okrijepa.
Divlja marenda u napuštenom mlinu
Drugoga dana je na trgu ispred Hotela Continental (lokalno poznatom kao Kont) osvanuo privremeni “planinarski dom”. Posjetitelji su bili pozvani istražiti ovu novu info-točku riječkog Parka prirode koja će se kroz godinu seliti diljem grada. Otvorenje su obilježili kratki govori predstavnika europskih inicijativa koje se bave oživljavanjem rijeka.
Na radionici održanoj na trgu, izrađivao se sezonski dnevnik za upoznavanje i praćenje Rječine nakon čega je uslijedila urbano-botanička šetnja kroz povijesni i biljni sloj njenog kanjona.
Šetnja je završila u hladu davno napuštenog mlina Žakalj gdje je sudionike dočekala divlja marenda – istinsko gastronomsko iznenađenje!
Mlin žakalj – svjedok industrijske povijesti
Žakalj je izgrađen daleke 1841. godine i dugo je bio najveći riječki industrijski mlin za žitarice, simbolizirajući sredinu 19. stoljeća kada je uz rijeku radilo 27 mlinova. Nakon požara 1862. je obnovljen te je kompleks jedno vrijeme zapošljavao više od sto radnika.
Prestaje raditi 1894. zbog stečaja, nakon čega ga kupuje Robert Whitehead, vlasnik tvornice torpeda, koji ga potom daruje gradu Rijeci.
Danas je zaštićena, romantična ruševina i svjedok riječke industrijske baštine. Ostaci mlina Žakalj, zajedno s obližnjim Matešićevim mlinom, predstavljaju najznačajnije sačuvane ostatke ove vrste industrije u kanjonu Rječine.
Mobilni park prirode
Ideja članova udruge Urbani separe je kreirati imaginarni park prirode kako bi naglasili potrebu zaštite rijeke, no i osvijestili građane koliko ljepote ona već sada skriva.
Uz male intervencije, mogao bi se odnos građana i rijeke popraviti, apeliraju iz udruge. Smatraju da je dovoljno pogledati centar Ljubljane koja je tako blizu, a sasvim drugačije se odnosi prema svojoj rijeci.
Ideja je potaknuta upravo primjerima iz inozemstva. Osnovna zamisao je u Rijeci napraviti određenu prostornu intervenciju na tragu onih u Bruxellesu i Budimpešti.
No, Urbani separe se odlučio na mobilni park prirode, ne nešto trajno. Njihov “park” je u obliku mobilnog kioska i može mijenjati lokacije te služiti za razne aktivnosti.
Ruksak namijenjen istraživanju Rječine
Tanja Blašković, aktivna članica Urbanog separea, predstavila nam je ruksak koji je sama izradila, dok je zamisao oblikovana na grupnoj radionici. Naime, iako je kiosk mobilan, ponekad ga nije jednostavno negdje prebaciti pa je korisno imati nešto manje.
Ruksak u sebi sadrži razne upute i epruvete koje pozivaju na istraživanje Rječine. Osim elemenata za istraživanje, sadrži također kabanicu, šešir, gumene čizme, lampicu, dalekozor, švicarski nožić, kompas i slično. S njegove vanjske strane je vidljiva boca neobičnog oblika koja je zapravo mali prijenosni laboratorij, a ruksak sadrži i dasku koja može poslužiti kao stol za pisanje bilješki.
Posebno je zanimljivo da se sastoji od četiri odvojiva dijela pa istraživač može ponijeti samo ono za što u određenom trenutku ima potrebu.
Kako pobuditi zanimanje za Rječinu?
Zašto u Urbanom separeu rade sve te lijepe stvari? Zato što smatraju da je Rječina zanemarena i čini im se kako je sugrađani ne žive s njom. Članovi udruge žele vratiti naklonost građana prema njihovoj jedinoj većoj tekućici. To je važno jer joj prijete razne opasnosti: brana, klimatske promjene, zagađenja i ostalo.
Osim što teče kroz sam centar, uz rijeku se u ljetnim mjesecima može naći hladovina i toliko potrebno osvježenje. Stoga su u tri dana festivala predstavljene tri različite lokacije: urbani dio, dio kod Žaklja – koji je vrlo blizu grada, a opet je divljina, te gornji tok – poseban na svoj način.
Trećeg dana festivala organiziran je i posjet mlinu u Martinovom Selu u zaleđu Rijeke, s ciljem upoznavanja sa zajednicama koje žive uz gornji tok.
Već je u prva dva dana bio vidljiv pobuđeni interes građana koji su iskazali želju doći i treći dan, i tako istražiti Rječinu u njenom cijelom toku. To veseli, ali i ne čudi, jer je priroda nadomak Rijeke predivna. Žakalj je prva “divlja stanica” nakon izlaska iz grada za što vrijedi izdvojiti pola sata.
Medvjeđi luk dominirao
Udruga je ostvarila zanimljivu suradnju s brendom Hanja, blizankama Hanom i Anjom, koje od običnih namirnica stvaraju jedinstvene doživljaje. Posebnu pozornost pridaju sezonskim i lokalnim sastojcima, često samoniklom bilju.
U Žaklju su kreirale preukusne male zalogaje vezane uz naše podneblje, ali i uz neke standardne stvari koje inače pripremaju, kao što je slavonska pogača – kojoj su dodale medvjeđi luk.
I maslacu su dodale ovu vrijednu samoniklu biljku, a na stolu su se između ostaloga našli baškoti, grobnički sir, kroštule u slanoj varijanti također s medvjeđim lukom, zatim keksići s bademima i narančom, čak i palenta s narančom. Poseban ukras trpeze bio je cvjetni med s jestivim cvijećem.
Sestre promišljaju hranu na drugačiji način, sviđa im se ideja komunalnog stola, “ne da svatko na tanjuru dobije svoju porciju, već da se ljudi druže, primjerice dijeleći pogaču, i tako krenu u komunikaciju i zbliže se”.
A uz medvjeđi luk, lokalni med i sir, cijela priča oko Rječine spojila se u jedno. Nije bilo moguće sakriti oduševljenje već od prvog pogleda na trpezu, no Anju i Hanu ipak je najviše obradovao prazan stol na kraju druženja.
Suho korito
Ričina predstavlja zelenu kralježnicu Rijeke i njenog prstena koja se mora nositi s brojnim problemima. U dijelovima gdje su u koritu izvršene intervencije, ljeti drastično presušuje što utječe na živi svijet u i oko nje.
Negdje u srednjem dijelu je brana kroz koju se gotovo nikada ne propušta voda i tu je skoro cijelu godinu korito sasvim suho. To je pogubno za vrste kao što je pastrva koja migrira od rijeke do mora, a koja je u Rječini zaštićena vrsta.
