Župa Plaški spominje se 1163. godine uz župe Krbava, Bužani, Vinodol, Novigrad i Modruš koje hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. daruje splitskom nadbiskupu Petru i to u kontekstu potvrde odluke prethodnog kralja Geze II, što znači da je župa postojala i prije.
Dakle, u to doba bila je u rangu Modruša i Vinodola koje će tridesetak godina kasnije kralj Bela III. dati u nasljedno leno knezu Bartolu II. Krčkom, najmlađem sinu kneza Dujma od kojega je potekla kneževska loza u povijesti zapamćena kao Frankopani.
Preuzimanjem velike županije Modruš knezovi Krčki su zauzeli i Plaški, u to doba ne doduše kao svoji direktan posjed, već najvjerojatnije uspostavljanjem vazalnog odnosa s nižim plemstvom od kojih su najpoznatiji Zebići.
Na priloženom isječku iz karte Karlovačkog generalata iz 1775. godine, vidi se ucrtano naselje Zebići (crveni krug u sredini), a ta se porodica spominje kroz povijest kao uvijek vjerna knezovima Krčkim Frankopanima. Na toj karti donjem crvenom krugu označena je utvrda Plaški na brdu, te kasniji vjerojatno drveni dvorac kneza Petra Zrinskog (Schloss Plaski) nedaleko od crkve u samom mjestu.
Čuveni kralj Matijaš Korvin je 1481. godine potvrdio knezu Stjepanu III. Frankopanu i njegovom sinu knezu Bernardinu “utvrđeni grad Tržan i grad Modruš, te kaštele Vitunj, Plaški i Ključ”. Ovo je dosta značajna informacija jer ona govori da je Plaški već tada imao “kaštel”, a jedina gradnja tipa kaštela na tom području je upravo ona na brdu južno od mjesta Plaški.
U šturim izvorima nalazimo na pretpostavke povjesničara da je Bernardin Frankopan sagradio utvrdu Plaški početkom 15. stoljeća. Takav podatak kolega slobodni istraživač Goran Majetić i ja smatramo uvjetnim, odnosno skloniji smo mišljenju da je Bernardin vrlo vjerojatno dodatno uvrdio, pojačao, proširio i u graditeljskom smislu “obogatio” već postojeću utvrdu koja se spominje u vrijeme kada je njegov otac bio starješina porodice. Nisam sklon pretpostavci da je utvrda prethodno pripadala nekom nižem plemstvu, poput Zebića, jer takvi nisu bili financijski i organizacijski dovoljno moćni da bi se upustili u tako velebnu gradnju.
S obzirom na to da se na tom području ne spominju Babonići, Šubići ili Gusići koji su jedini bili dovoljno moćni za izgradnju takvih utvrda, ostaje jedino za zaključiti da je Plaški izvorno frankopanski, no u doba kojega kneza, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi.
Naša zapažanja s terena, naročito izuzetno debeli nosivi zid središnje okrugle kule širine oko 140 centimetara, ali i lepezasti zidovi podgrađa koji me neodoljivo podsjećaju na plašt Skrada na Korani, za kojega izvori govore da je nastao još u 14. stoljeću, u doba jednog drugog kneza Stjepana, drugog od tog imena, brata kneza Ivana V. Krčkog, navode na zaključak da je i Plaški građen u to vrijeme te da je sasvim dobro izgledao već u vrijeme kneza Nikole IV. Frankopana, oca kneza Stjepana III. i djeda kneza Bernardina.
U crkvenom kontekstu spominju se župe sv. Stjepana i sv. Mikule, a nejasno je koji je bio titular crkve u podgrađu utvrde. Naime, ostaci te crkve vidljivi su još i danas, što su dokumentirali istraživači mađarskog portala varak.hu, čije skice vjerojatnog izgleda utvrde i tlocrt također donosim u privitku. Spominju se i pavlini iz samostana sv. Nikole na Gvozdu kao posjednici dvorova, mlinova i ribnjaka u plaščanskoj udolini.
U izletu na utvrdu Plaški bili smo vrlo ugodno iznenađeni stanjem i količinom postojećih zidova. Nažalost, loše vrijeme, magla i niski oblak uskratili su nama, pa onda i vama, bolje fotografije, no to nam je samo još jedan razlog za sljedeći pohod negdje na proljeće.
Izvor fotografija: Tomislav Beronić
***
Naručite knjige FRANGERE PANE: Priče o Frankopanima i Stella Aurea autora Tomislava Beronića. Knjige su dostupne na POVEZNICI
