Uz Međunarodni dan turizma – Quo vadis “tourman” – gdje je mjesto i uloga čovjeka?

I ovogodišnji Međunarodni dan turizma koji se obilježava krajem rujna, prigoda je za sumiranje ljetne i planiranje zimske sezone, kako obično dijelimo turističku godinu. Tada se sumiraju i ekonomski pokazatelji, statističke usporedbe pa i brojčani planovi koji se referiraju na udio u BDP – bruto društvenom proizvodu.

O mogućim “nus pojavama”, niti ih analiziramo a često niti ne spominjemo, a posebno na položaj i ulogu čovjeka “tourmana” bilo onog koji je u ulozi ponuđača ili korisnika turističkog proizvoda ili usluge.

Iako je turistički lanac onoliko jak koliko je čvrsta najslabija karika, pa je i održivost često na kušnji – od već spomenutih ekonomskih do eko kulturoloških te i općedruštvenih učinaka.

Nema ni analize o zadovoljstvu dionika u turističkom prometu izuzev materijalno financijskih pokazatelja, kao da je čovjek poduzetnik ili djelatnik u tom procesu sastavljen od “mesa , kostiju i novaca”, a nigdje ni duhovnog, a još manje duševnog aspekta. Tako je i kod korisnika i konzumenta turističkih proizvoda i usluga, gdje se mjeri vrijednost za novac, dok se o učinku na post turistički aranžman malo ili nikako ne osvrće. O rezultatima o radnim, društvenim pa i svekolikim psihosocijalnim učincima ni traga ni glasa?!

Jesmo li već u 22. stoljeću kada će vjerojatno roboti prevladati u digitalnom društvu, pa nam ni odmor neće trebati ili se vraćamo jedanaest tisućljeća unatrag kad smo započinjali uspravni hod na ovoj planeti?

Hoćemo li, na tragu “on line” života i digitalnim platformama, kreirati naš život bez znoja i opterećenja sivih moždanih ćelija, pa nam ni odmor više neće trebati?

Hoćemo li imati potrebe za avanturama u prirodi, gastro užicima i kulturno-umjetničkim performansama?

Kakav turizam trebamo u budućnosti akademsko je pitanje za sve nas. Quo vadis domino, je aktualniji više danas nego u Biblijskim vremenima a čovjekova potreba za odmorom bi trebala biti temeljna karika svih turističkih lanaca. U protivnom lažni lanci sreće će prevladati i našim životima, pa vjerojatno neće biti ni potrebe za obilježavanjem dana turizma.