U Rukavcu, mjestu na Kvarneru nedaleko Matulja, gdje se miješaju miris mora Opatijske rivijere i planinski zrak s Učke, smjestio se restoran Stancija Kovačići.
Riječ je o autentičnom odredištu popularnom među istinskim ljubiteljima gastronomije koji svoje povjerenje potvrđuju redovnim posjetima.
Restoran se sastoji od tri manje sale s otvorenim kaminom i izlazima na terasu. Tik uz terasu može se uživati u brojnim vrstama mediteranskog bilja poput lavande, ružmarina, bosiljka i maružina – koji se redovito koriste za pripremu hrane.
Gastro-ponuda odražava utjecaj podneblja, a suvremeno pripremljena jela ispunjena su specifičnim mirisima i okusima primorja i opatijskog zaleđa.
Jelovnik se sastoji od lokalnih namirnica: meso, riba, povrće, grobnički sir i skuta, istarski pršut, tartufi, maslinovo ulje i spomenuto začinsko bilje koje uspijeva na okućnici restorana i koje chef pomno bira prilikom kreiranja svojih jela.
Osim nabrojanog, u Stanciji Kovačići uvijek možete kušati tjesteninu koju sami pripremaju te svježe pečeni domaći kruh.
“Pamet va glavu”
Za goste željne dodatnog znanja o gastronomiji, organiziraju se škola primorske kuhinje i vođene degustacije hrvatskih vina. Vinska karta, važno je spomenuti, sadrži isključivo vina našeg podneblja.
Nedavno smo sudjelovali u radionici održanoj u svrhu očuvanja tradicije i starih jela kvarnerskog zaleđa na kojoj se kuhalo onako kako su radili “naši stari”, no ipak prilagođeno modernim vremenima.
Dio je to projekta Matuljicious Pust+ edition – “Pamet va glavu” – edukativnih radionica i događanja u organizaciji Turističke zajednice općine Matulji, usmjerenih na promociju lokalnih tradicija, enogastronomije i kulture.
///Jeste li čuli za “Matuljicious”?
Vinko Frlan – u dvostrukoj ulozi vlasnika i glavnog kuhara – ispričao nam je tom prigodom da je intencija prisjetiti se nekih jela koja smo već možda zaboravili, kao što su: maneštra ječmik, salata od krumpira s pohanom ribom, broskva na padelu s krumpirima i polpetama, kisela repa na padelu poslužena s polpetama te musaka od krumpira i mljevenog mesa.
Nekada su se u zimsko doba ljudi najviše hranili maneštrama, repom, jotom, paštom i fažolom, kiselim kapuzom. Meso se jelo vrlo rijetko jer se nije živjelo u izobilju, dok je krumpir bio više zastupljen nego danas.
Ta je hrana zapravo bila puna vitamina, minerala i drugih nutrijenata potrebnih ljudskom organizmu u hladnim danima. Chef Frlan nam je otkrio i da su reakcije gostiju na takvu ponudu izvrsne.
Gastronomija povezuje ljude
Tonči Grabušić, glazbenik iz Rijeke koji je sudjelovao na radionici, otkriva kako je prošao već tri tečaja u Stanciji Kovačići, ali više godina unatrag. Trajali su četiri tjedna po jedan dan u tjednu. On obožava kuhati jer je to kreativan posao, kaže, a najvažnije je što ga priprema hrane opušta.
Voli kuhati za prijatelje i najdraži mu je “socijalni moment vezan uz te trenutke” koji mu je izuzetno važan.
Nema mu većeg zadovoljstva nego vidjeti promjenu na licima kada pred okupljene stavi što je pripremio u kuhinji. Ispunjava ga interakcija, komunikacija, uživanje u hrani i vinu. Svima nam nedostaje druženje, uvjeren je Tonči koji vino proizvodi sam.
Ljudi dođu napeti, “ovakvi-onakvi, svatko sa svojim pričama, a odu kući potpuno rehabilitirani”. Zato mu se, između ostaloga, sviđa pripremati ukusne obroke, to ga ispunjava, usrećuje. Za njega je kuhanje sociološka vještina koja ima puno aspekata, dakle nije riječ tek o konzumiranju hrane.
Dodaje i kako, kada dođe na radionicu, upozna ljude koje inače vjerojatno ne bi imao priliku sresti, ljude iz različitih miljea, i tu se svi druže, “svi smo prijatelji – opet zato što kuhamo”, komentira. Smatra kako u nekim drugim aktivnostima vjerojatno ne bi bili tako bliski “kao da se znamo sto godina”.
Tonči često dođe “kod Vinka” objedovati s prijateljima ili obitelji jer je, ističe, njegova hrana puna okusa, “sve se osjeti, a nije intenzivna, nema težinu”. Sve je lagano, a nije anemično, nego je puno – to je vještina za koju treba vrijeme, volja i trud da se stekne.
“Kao u nekoj drugoj umjetnosti, manje je više”, zaokružuje svoje dojmove riječki glazbenik.
Obnovljena kovačnica
Vinko Frlan u jednom trenutku u životu odvažio se ostvariti svoju dugogodišnju zamisao – potpuno obnoviti i prenamijeniti staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt. Restoran je nazvan po nadimku Frlanove obitelji u kući kojih se nalazila kovačija (kovačnica).
Chef Frlan je od početka ugostiteljskog školovanja u Opatiji stjecao znanje u obližnjim čuvenim kuhinjama, no za njegove kulinarske vještine presudno je osmogodišnje iskustvo u kastavskom restoranu Kukuriku.
Sudjelovao je u stvaranju avangardne hrvatske gastroscene čiju filozofiju i danas njeguje u svojoj Stanciji: od izbora svježih lokalnih namirnica i njihove vrsne obrade, do nepretenciozna, ali elaborirana stila posluživanja.
Svoju kuhinju opisuje kao mediteransku, sezonsku i kreativnu s naglaskom na tradicionalna jela Kvarnera i Istre, ali moderno predstavljenu. Osobito je ponosan na domaću tjesteninu i svježi kruh od različitih vrsta brašna s dodacima začinskog i samoniklog bilja.
Osim ranije navedenih, u ponudi su razna jela od boškarina, peke od janjetine, jela sa šparogama, koprivom, medvjeđim lukom, domaća tjestenina, njoki, ravioli i ostalo.
Kuhanje je strast, posvećenost i trud, ali sve se vraća kroz zadovoljstvo koje dolazi kada vas gost razumije i uživa u doživljaju, kaže chef Frlan.
Domaća atmosfera
Ovaj restoran priča svoju priču u želji da posjetitelja upozna s izvornim, autentičnim lokalnim vrijednostima. To čini arhitekturom koja kroz tradicionalni i rustikalni stil odražava utjecaj podneblja.
To čini i kroz mnoge decentne detalje koji atmosferu čine domaćom i ugodnom – interijer restorana inspiriran je prirodnim okruženjem gdje se isprepliću prirodni materijali kamen i drvo s toplim zemljanim bojama zidova.
Tijekom toplih ljetnih dana i ugodnih večeri, možete uživati na terasi s pogledom na pitoreskni krajolik maloga mjesta na obroncima Učke te u mirisima mediteranskog bilja.
Ovdje se organiziraju svečani i posebni događaji, primjerice svadbene večere, domjenci, rođendanske proslave, kao i poslovna druženja. Stancija nudi i pet soba za smještaj gostiju.
Vratimo li se nakratko na održanu radionicu i pripremljene obroke, riječima je nažalost teško opisati svo bogatstvo okusa u kojima smo uživali po završetku. Ili ipak nasreću? Obzirom da je doista šteta ne “zapaliti” do Rukavca i kušati prava mala čuda koja u svojoj kuhinji stvara Vinko Frlan.
