Nekada najluksuzniji turistički objekt Hrvatske i bivše države, danas atrakcija za urbane istraživače – Haludovo godinama propada, međutim ne prestaje intrigirati javnost. Ove ruševine vjerojatno su najpoznatije “izgubljeno mjesto” u zemlji.
Građen u vrijeme hladnoga rata, “jugoslavenski Las Vegas” zamišljen je kao mjesto susreta istoka i zapada, no od velike ideje ostao je samo podsjetnik na hedonizam i proturječja socijalizma.
Od otvaranja kompleksa preko mitova vezanih za godine Penthousea, do loše privatizacije i agonije propadanja, u njemu je danas porazbijano i iščupano sve što je imalo neku vrijednost.
Raj za hedoniste i kockarska meka
Nakon što je prije više od pola stoljeća u posao ušao izdavač slavnog časopisa Penthouse, na krčki aerodrom prvi su puta sletjeli zrakoplovi s američkim turistima i slavnim “mazama” (često krivo nazivanima “zečicama”) koje su oskudno odjevene posluživale elitu u kockarnicama.
Haludovo se gostima iz SAD-a početkom 70-ih godina prošloga stoljeća predstavljalo kao “bogati resort smješten na idiličnom otoku Krku, odmah nasuprot Venecije” i kao “kockarska meka usred komunističke Jugoslavije”.
Hotelski kompleks imao je 1800 kreveta, plažu, vanjski i unutarnji bazen, beach bar, ambulantu, kuglanu, wellness, teniske i terene za minigolf… U njemu su svojedobno odsjeli irački predsjednik Saddam Hussein, kontroverzni Silvio Berlusconi te švedski premijer Olof Palme.
Na Malinsku je ostavio snažan pečat – kako urbanistički tako i demografski – jer gotovo nije bilo obitelji u ovom mjestu na koju luksuzni kompleks nije utjecao.
Hotel Haludovo Palace
Projektant je bio slavni arhitekt Boris Magaš, autor splitskog Poljuda i hotelskog kompleksa Solaris kraj Šibenika. Izgradnja je započela 1969. i trajala do 1972.
Resort se sastojao od središnje zgrade – Hotela Palace (nazvanog po obližnjoj plaži), Hotela Tamaris, dva skupa atrijskih bungalova, bara na plaži, niza dvokatnih apartmanskih kuća, samostojeće zgrade recepcije i ribarskog sela s malom lukom. Zgrade su građene u raznim stilovima, od modernog do postmodernog.
Osnivač časopisa Penthouse, Bob Guccione, uložio je u projekt 45 milijuna američkih dolara i 1972. službeno otvorio kasino Penthouse Adriatic Club smješten u hotelu.
Zbog ograničenja stranih ulaganja u bivšoj državi, hotel je bio u vlasništvu riječke tvrtke Brodokomerc. Partnerstvo nije potrajalo, ali odmaralište je ostalo popularno mjesto za goste više klase. Tijekom 1990-ih kompleks je pretvoren u smještaj za izbjeglice.
I atraktivno i opasno
Zanimljivo je pročitati Google recenzije posjetitelja unatrag nekoliko godina koji se često dvoume koju ocjenu dati – obzirom da se ovaj kompleks može promatrati iz raznih perspektiva.
Jedan njemački turist navodi kako bi u Njemačkoj ovakvo mjesto bilo ograđeno ili davno srušeno. “Samo se čeka da se dogode ozbiljne nesreće“, navodi. Pita se također tko je ovdje odgovoran i upozorava da nije pametno penjati se na prvi kat.
Otkriva i kako se njegovim sinovima mjesto jako svidjelo jer ih podsjeća na postapokaliptične video igre.
Drugi posjetitelj smatra da je kompleks “apsolutno fantastičan krajolik i vrlo impresivno izgubljeno mjesto” te dodaje kako je riječ o turističkoj atrakciji koja je iznimno posjećena.
Pojedini Haludovo opisuju kao mjesto sa sablasnim šarmom, a ima onih koji smatraju da je to san za svakoga tko voli izgubljena mjesta. Jedan komentar glasi: “Luksuz dolazi i odlazi, ljudi ostaju”, dok netko navodi: “Ako znate priču, vrlo je zanimljivo“.
Donosimo još nekoliko osvrta:
“Uzbudljivo mjesto s posebnom atmosferom i odličnom prilikom za fotografiranje. Možete osjetiti povijest koja se ovdje nekada odvijala.”
“Hotel Haludovo je nezaobilazno mjesto za ljubitelje urbanog istraživanja.”
“Djecu treba pomno nadzirati jer se ovdje lako mogu izgubiti, što može biti vrlo opasno jer nema sigurnosnih mjera, a posvuda ima ruševina i, nažalost, smeća.”
“Ovo je još jedan objekt, relikt prošle slave Hrvatske, koji sam imao priliku vidjeti. Svaki je drugačiji, svaki je tragičan, tužan i intrigantan u isto vrijeme. U njima se može osjetiti duh vremena… Sve što je potrebno je malo mašte. Svaki istraživač bi ga svakako trebao vidjeti.”
I za kraj poziv za one koji žele dublje uroniti u temu – želite li doći do više informacija o ovoj i sličnim lokacijama, vrijedi pogledati izvrsnu dokumentarnu seriju “Betonski spavači” redatelja Saše Bana iz 2021.
