Pokladno jahanje jedan je od onih slavonskih običaja koji se ne objašnjavaju lako. Ono se pamti tijelom, zvukom kopita, mirisom krofni i osjećajem zajedništva koji se širi ulicama gradova i sela. Dok poklade drugdje znače maske i šarenilo, u Slavoniji one imaju i svoj konjanički ritam. Prošlog vikenda taj je ritam ponovno odzvanjao Vinkovcima i Županjom, potvrđujući da pokladno jahanje nije folklorna kulisa, nego živa tradicija koja se iz godine u godinu iznova proživljava.

Vinkovci: pokladno jahanje kao dio identiteta grada
Subota je u Vinkovcima protekla u znaku 23. Vinkovačkog pokladnog jahanja. Grad je već od ranih sati živio u posebnom ritmu, onom u kojem se povijest i sadašnjost prirodno susreću. Jahači u narodnim nošnjama, slavonski konji, pjesma i tamburaši ispunili su gradske ulice i dvorišta domaćina.

Pokladno jahanje u Vinkovcima nije tek manifestacija upisana u kalendar. Ono je nastavak priče koja seže do vremena Vojne krajine, kada su konji bili sastavni dio svakodnevice, a jahanje u vrijeme poklada imalo sasvim posebnu ulogu. Dok su stražari čuvali granicu na hladnoći i snijegu, ljudi iz sela nisu ih zaboravljali. Na konjima su im nosili hranu, piće i toplinu zajedništva.

U toj jednostavnoj gesti nastao je običaj koji je preživio stoljeća. Danas se on u Vinkovcima živi kao potvrda kontinuiteta i poštovanja prema onima prije nas. Jahači prolaze starim dijelovima grada, obilaze domaćine i simbolično podsjećaju na vrijeme kada su konji značili sigurnost, povezanost i zajedništvo.
Atmosfera pokladnog jahanja briše granicu između sudionika i publike. Gledatelji ne ostaju sa strane, već postaju dio priče, bilo kroz pjesmu, razgovor ili zajednički stol. Upravo zato Vinkovačko pokladno jahanje svake godine djeluje isto, a opet drugačije – jer se ne ponavlja, nego nastavlja.

Županja: konji, povijest i duh Šokačkog sijela
Dan kasnije, u nedjelju, pokladni konjanici ispunili su ulice Županje. Čak 111 jahača projahalo je gradom, stvarajući prizor koji je istovremeno snažan, svečan i emotivan. Županjsko pokladno jahanje snažno je povezano s graničarskom prošlošću grada i tradicijom koja se ovdje njeguje desetljećima.
Ophod gradom zaustavljao se kod domaćina, uz pjesmu, kolo i bogatu trpezu. Poseban trenutak bio je povijesni prikaz spašavanja djevojke od Turaka, kojim je oživljena priča iz doba Vojne krajine. Takvi prizori ne služe spektaklu, nego podsjećanju – na vrijeme kada je granica na Savi oblikovala život cijelog kraja.

Pokladno jahanje u Županji prirodno se nadovezuje na Šokačko sijelo, jednu od najvažnijih manifestacija slavonske tradicijske kulture. Grad tih dana diše punim plućima, a konji, nošnje i pjesma postaju najljepša razglednica ravnice.

Zašto pokladno jahanje i dalje ima smisla
I u Vinkovcima i u Županji, pokladno jahanje pokazuje kako tradicija nije nešto što se čuva pod staklom. Ona se živi, prenosi i prilagođava vremenu, ali bez gubitka svoje suštine. Konji danas više nisu nužnost, ali su simbol. Simbol vremena, zajedništva i odnosa čovjeka i prostora u kojem živi.

Pokladna jahanja podsjećaju da identitet ne nastaje slučajno. On se gradi kroz običaje koji se ponavljaju, kroz ljude koji pamte i kroz zajednice koje odluče da neće zaboraviti. U slavonskim pokladama, dok kopita odzvanjaju ulicama, jasno je jedno – dok god ima konja, pjesme i ljudi koji znaju zašto jašu, ova će priča trajati.






