Kulturno-turističko povezivanje europskih regija kroz turističke koridore, a posebno s tragovima autentičnih artefakata, inovativni su i originalni temelj za kreiranje brendiranih turističkih itinerera pa i praktičnih aranžmana. Napoleon rute i Camino hodočašća najnoviji su primjeri povezivanja, a moguće i poticaji za druge vidove kreiranja turističkih proizvoda.
Intencija oko kreiranja brendiranih turističkih aranžmana zahvaća i našu regiju, pa smo svjedočili i jednom međunarodnom skupu u HERCEG NOVOM, pitomom gradiću na ulazu u Boka kotorski zaljev u Crnoj gori. Ukusno preuređeni lazareti u staroj luci, a danas respektabilnoj marini, ugostili su predstavnike međunarodne asocijacije NAPOLEON ROUT.
Uz službeni dio i prezentaciju primjera “dobre prakse” susret kulturnih i turističkih dionika odisao je empatijom i željom za svekolikom suradnjom više mediteranskih zemalja koje je u svom “osvajačkom pohodu povezao veliki vojskovođa” Napoleon Bonaparte, krajem 18. i početkom 19. stoljeća.
Jadranska obala i Dinaridi u potrazi za većom turističkom vidljivošću
Dinarska regija, a posebno istočna obala Jadrana, bila je u fokusu tadašnjeg europskog vlastodršca, a danas se njegovi baštinici trude da od tih artefakata kreiraju nove kulturno-turističke proizvode.
Tako su se u društvu francuskih, talijanskih, portugalskih… “kulturoljubaca” našli i predstavnici tri zemlje s jadranskog dijela Mediterana, Hrvatske, Crne gore i Bosne i Hercegovine. Iako su tragovi “Napoleonove ceste” i drugi artefakti poput vojarni ili drugi smještajni kapaciteti uglavnom u ruševnom stanju, inicijative lokalnih zajednica pa i poduzetnika i kulturno-turističkih udruga zaslužuje podršku i medijsku pozornost.
Ne ulazeći u ocjene svrhovitosti ili koristi za domicilno stanovništvo, popularnost i mogućnost brendiranja ovih itinerera preko lika i djela Napoleona Bonapartea su ogromne, posebno za zemlje koje planiraju aplikacije prema EU. A kako kultura i turizam djeluju “bez granica i birokratskih ograničenja” to su pokazali i sudionici ovogodišnjeg druženja.
Uz već etablirane gradove i regije u EU, gdje svoje pozicije imaju i hrvatska mjesta i regije poput Milne na Braču, Jaske i Slunja te Pelješca i Dalmatinske zagore, a svoje mjesto traže i Ljubuški, Neum i Trebinje u BiH te Herceg Novi i cijela Boka u Crnoj gori, koji i na ovaj način traže veću vidljivost i bolju promociju na emitivnim tržištima.
Privlačenjem turista preko globalno popularnih osoba poput Napoleona, Tesle, Fortisa, sv. Leopolda Mandića pa i glumaca i sportaša poput N. Đokovića, E. Džeke i L. Modrića, ali i drugih znamenitosti, kojim obiluje ova regija na europskom jugoistoku može biti dobar “mamac” i za konzumaciju drugih turističkih proizvoda poput kulturoloških, ekoloških i gastronomskih.
Održivi turizam traži suradnju i znanje
Za sve ove aktivnosti potrebne su i stanovite menadžerske vještine, ali i marketinški alati koji će klasterski umrežiti sve dionike od privatno-javnog partnerstva do kulturnih i obrazovnih institucija te akademska zajednica.
“Eko tur kultur” se vrti poput domicilnog izuma za navodnjavanje po nazivu DOLAP, koji su koristile drevne civilizacije na Nilu, a danas ih rijetko viđamo, ali nam se “ukazao” na Trebišnjici. Mali, originalni artefakti koji se mogu vidjeti u egzotičnim dijelovima Dinarida svakako su dobar identitetski potencijal za kreiranje imidža receptivne destinacije.
Brendirana vrijednost turističkog proizvoda je i temelj održivog i regenerativnog turizma, jer uz ekonomsku traži i zadovoljenje eko-kulturnih pa i duhovno-emocionalnih aspekata. Jesmo li na pravom putu te tko će i kako upravljati turističkim kotačima, najsavršenijim ljudskim izumom pokazat će vrijeme koje je univerzalna mjera svih ljudskih djelatnosti.
