Drvena kućica na vodi u Žabniku čuva uspomenu na vrijeme kada je Mura pokretala desetke mlinova. Uz nju počinje izlet kroz riječne rukavce, staze i priče o ljudima koji su živjeli od rijeke.
Mlin obično zamišljamo kao kuću na obali, s velikim kolom koje zahvaća vodu. U međimurskom Žabniku ta slika izgleda drukčije: drveni mlin smješten je na plovećoj konstrukciji, neposredno uz obalu Mure. Današnji su objekt izgradili domaći majstori prema uzoru na nekadašnje riječne mlinove, svega nekoliko metara od mjesta na kojem je stajao njegov prethodnik.
Žabnik, naselje u općini Sveti Martin na Muri, tako otvara priču o jednom gotovo nestalom zanimanju upoznavanjem mlinarske svakodnevice.
Rijeka na kojoj je radilo oko 90 mlinova
Koliko je mlinarstvo nekada bilo važno ovom kraju, najbolje govori podatak kako je dvadesetih godina prošlog stoljeća na Muri, od Lapšine do Podturna radilo oko 90 mlinova. Šezdesetih ih je ostalo približno jedanaest, dok je posljednji kod Žabnika prestao s radom sredinom osamdesetih godina.
S njima su nestajala i posebna majstorska znanja. Trebalo je izrađivati drvene dijelove mehanizma, održavati mlinska postrojenja, pokrivati krovove šindrom i izrađivati alat. Mlin je povezivao rad mlinara, tesara i drugih obrtnika, a njegov je opstanak ovisio o znanju rada s drvom i vodom. Današnji mlin posjetiteljima približava upravo tu izgubljenu sliku Mure.
Jedan dan u životu međimurskog mlinara
Priča se nastavlja u Mlinarskoj kući, u čijem je potkrovlju uređen centar za posjetitelje s etnografskom zbirkom. Uz mlin se tako može upoznati i čovjeka čija je svakodnevica bila vezana uz njega. Interaktivni postav prati život mlinara Franca Žalara. Posjetitelji mogu samljeti žito, poslušati međimurske popevke i upoznati riječni svijet kroz mirise, dodir i zvuk. U postavu se pojavljuje i Murska dekla, lik iz predaja vezanih uz Muru.
Dio zbirke čini podna projekcija koja dočarava hodanje riječnim plićakom, s ribicama i lopočima. Djeci je to prilika za igru, a odraslima drukčiji ulazak u priču o prostoru koji su možda dotad promatrali samo kao krajolik uz rijeku.
Što se krije iza naziva “Živa mrtvica”?
Od mlina vrijedi krenuti dalje pješice. Poučna staza Svetomartinska Mura duga je gotovo pet kilometara, a povezuje prirodnu i tradicijsku baštinu riječnog prostora. Uz nju je postavljeno dvadeset edukativnih ploča, tri šumske učionice i obnovljeni drveni mostić preko rukavca.
Za prvi posjet zanimljiva je ruta Živa mrtvica, za koju je predviđeno oko pola sata. Već naziv poziva na istraživanje živog svijeta starog riječnog rukavca. Mlinarova ruta traje približno dvadeset minuta, dok je za najdulju rutu Svetomartinska Mura predviđeno oko dva sata. Posebna ruta vodi prema pašnjaku međimurskih konja, a Dabrova ruta usmjerava pozornost na tragove njihove aktivnosti.
Izlet koji počinje uz mlinsko kolo
Oko Mlinarske kuće nalaze se i dječje igralište te kamene stazice labirinata, a ovdje se možete opustiti uz piće ili provjeriti ponudu međimurskih jela. Nakon priče o mlinarima, drvenim mehanizmima i žitu koje je ovamo stizalo, Mura postaje puno više od lijepe kulise za fotografiju.
