Michael York, Gérard Depardieu i Nastassja Kinski dio su filmske povijesti Draguća, malog mjesta u unutrašnjosti Istre. Njegove kamene ulice i trgovi poslužili su kao lokacije za snimanje „La Femme Musketeer”, a među produkcijama koje su ovdje pronašle svoje kulise nalaze se i „Suton” Gorana Paskaljevića te „Libertas” Veljka Bulajića.
Draguć je naziv „istarski Hollywood” stekao zahvaljujući snimanjima brojnih domaćih i stranih filmova i televizijskih produkcija. Smješten na hrptu brežuljka, uz cestu koja preko Cerovlja povezuje Pazin i Buzet, sačuvao je arhitekturu zbog koje su ga filmske ekipe mogle pretvarati u različita mjesta i povijesna razdoblja.
Od Paskaljevićeva „Sutona” do mušketira
Filmska mapa Istre, koju je objavila Istarska kulturna agencija, Draguć navodi među lokacijama nekoliko poznatih produkcija. Za „Suton” iz 1982. godine vežu se imena Karla Maldena, Pavla Vujisića i Bore Todorovića, dok je „La Femme Musketeer” okupio Michaela Yorka, Gérarda Depardieua i Nastassju Kinski.
Draguć je bio i jedna od istarskih lokacija za „Libertas”, Bulajićev film o Marinu Držiću. Različiti naslovi pokazuju koliko se sačuvana jezgra mjesta mogla prilagoditi potrebama snimanja, od povijesnih priča do drame.
Posjetitelji danas mogu prošetati mjestom koje su gledali na malim ekranima, a zatim nastaviti prema njegovim crkvama i vidikovcima. Za takav obilazak dovoljno je krenuti glavnom ulicom prema trgu.
Kamena ulica vodi do pogleda na Butonigu
Današnji Draguć razvio se oko srednjovjekovnoga kaštela, a u pisanim se izvorima spominje 1102. godine. Njegov je položaj na granici nekadašnjih posjeda donosio ratove i razaranja, nakon kojih su slijedile i epidemije.
U glavnoj ulici sačuvane su barokne i klasicističke kuće. Ona završava na trgu sa župnom crkvom svetog Križa i zvonikom. Među detaljima zbog kojih vrijedi zastati nalaze se stari kameni stol, povezan s nekadašnjom gradskom samoupravom, te fontana iz 1888. godine.
S jugozapadnog dijela trga otvara se pogled prema Grimaldi i jezeru Butoniga. Tijekom kratke šetnje izmjenjuju se prizori od uske kamene ulice, otvorenog trga te pogleda na okolne brežuljke.
Freske koje prethode filmskoj slavi
Draguć ima i znatno stariju umjetničku priču. Crkva svetog Elizeja prepoznatljiva je po vanjskim zidovima u kojima se izmjenjuju redovi svjetlijeg i tamnijeg kamena. U njezinoj su unutrašnjosti sačuvane srednjovjekovne zidne slike.
U crkvi svetog Roka freske prekrivaju zidove i svod. Izradio ih je Antun iz Kašćerge, poznat i kao Antun s Padove, a njihovu nastanku svjedoče natpisi iz 1529. i 1537. godine. Proučavanju i predstavljanju takve baštine posvećena je Kuća fresaka, uređena u nekadašnjoj školi. Djeluje u sklopu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre te povezuje dokumentiranje zidnog slikarstva, stručni rad i edukaciju.
Draguć se tako može upoznati kroz dvije priče jednu tragom filmskih lokacija i drugu kroz umjetnost i freske. Za početak je dovoljna njegova glavna ulica, kojom su prije posjetitelja prolazile i filmske ekipe.
