U svojoj povijesti Samobor je stoljećima bilježio svoje veze sa Zagrebom. Povezivala ih je svojedobno rimska cesta, zatim je u novije vrijeme preko Podsuseda izgrađena betonska cesta, a danas je auto cestom prema Ljubljani, Samobor idealno povezan sa Zagrebom. Ceste su bile žile kucavice Grada Samobora oduvijek i davale su mu povijesni pečat u kontekstu njegova razvoja. Svoj trajni pečat u prometnoj povezanosti dvaju gradova ostavio je i Samoborček.
Prije 125 godina, 16. siječnja, svoje putovanje započeo je popularni “Samoborček”. Približio je gradove Samobor i Zagreb i bio nezamjenjivo prijevozno sredstvo zagrebačkih izletnika. Desetljećima je prevaljivao dvadesetak kilometara kroz ukupno 25 postaja, a svoju posljednju vožnju odvozio je 31. prosinca 1979. godine. Parnu lokomotivu s vagonima zamijenio je svojedobno u svjetskim okvirima najmoderniji aluminijski diesel elektromotorni vlak, odnosno DEV. No, niti ta tehnološka prednost nije ga mogli spasiti sudbine. Samoborček je na kraju proglašen nerentabilnim i ukinut. Na posljednjoj vožnji nije svirala glazba i nije bilo dirljivih riječi oproštaja. Odvezao se tako “Samoborček” zauvijek u povijest.
Početak priče o Samoborčeku
Željeznica Zagreb-Samobor predana je na korištenje u javni promet 16. siječnja 1901. godine, a pruga je bila duga 19 kilometara. Iz Zagreba su u Samobor kretala dnevno četiri vlaka, a iz Samobora u Zagreb tri. Posljednji vlak za Samobor prozvali su odmah “kazališni” jer je bio namijenjen putnicima koji bi željeli posjetiti večernju kazališnu predstavu u Zagrebu pa se vlakom s polaskom u 22.45 vratiti kućama u Samobor.
Vrijeme između dva svjetska rata je ono kojeg su se Zagrepčani i Samoborci uvijek s nostalgijom prisjećali pri evociranju uspomena na “Samoborček”. Upravo je to doba obilježeno i nezaboravnim filmom redatelja i scenarista Kreše Golika “Tko pjeva, zlo ne misli”.
Romantična priroda i zelenilo široke okolice Samobora, gorski lanac samoborskog gorja s privlačnim vrhuncima Okića, Plešivice, Oštrca i Japetića mamili su tisuće Zagrepčana u pohodu na Samobor vožnjom u Samoborčeku. Naravno jedan od mamaca bio je i razvijeno samoborsko ugostiteljstvo s bogatom ponudom kvalitetne hrane i vinske kapljice…
Samoborček kao pokretač turizma
Samobor je upravo zahvaljujući Samoborčeku postao turističko mjesto i glavno izletište Zagreba između dva rata. Vožnja brzinom od 15 do 20 kilometara na sat posebno je bila atraktivna ljeti u otvorenim vagonima, a potrajala bi i do dva sata uz pjesmu i smijeh putnika. S obzirom na brzinu vlaka kružila je šala kako su rampe na putevima postavljene kako netko ne bi pregazio vlak.
Nekad “Vicinalna željeznica Zagreb-Samobor d.d.”, 1950. postaje Gradska željeznica u Zagrebu. Time je ova željeznica bila jedina u bivšoj državi koja je poslovala samostalno izvan JŽ-a. Usporedo s obilježavanjem 50 godina djelovanja željeznice Zagreb-Samobor pruga je te 1951. produžena od Samobora do Bregane pa je sada ukupna trasa Samoborčeka bila duga 23.300 metara.
Pet godina kasnije kreće se s izgradnjom aluminijskih diesel elektromotornih vlakova, skraćeno DEV. Atraktivna kompozicija u srebrnoj boji prozvana je popularno “Srebrna strijela”. Bila je to moderna konstrukcija i u svjetskim razmjerima, a najvećim dijelom bila je djelo domaćih tvornica i stručnjaka.
Od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća jača konkurencija cestovnog prometa. Zbog pada ukupnog prometa i smanjenog dotoka novca sve su manja ulaganja u infrastrukturu i vozila. Bila je i ideja da se napravi turistički vlak s ciljem očuvanja željeznice i njezinog daljnjeg financiranja, ali nikada nije zaživjela.
Kraj putovanja Samoborčeka
19. prosinca 1979. udruženi su kapaciteti ZET-a i GŽZ-a u jednu tvrtku. Bio je to početak kraja Gradske željeznice Zagreb i Samoborčeka. Tako je 31. prosinca 1979. u 20.40 sati prema Samoboru krenuo posljednji vlak i time je na simboličan način označen kraj putovanja koji je zbližavao ljude i povezivao sudbine ljudi i dvaju gradova.
Popularna “Peglica” i jedan putnički vagon nalazi se danas u stalnom postavu Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Parna lokomotiva proizvedena je 1930. u Njemačkoj i korištena je na pruzi Zagreb-Samobor između 1930 i 1960. godine.
Hoće li Zagreb i Samobor ponovno povezati željeznica?
Za razliku od vremena kada je povratak Samoborčeka bio tek nostalgična želja, mogućnost izgradnje suvremene pruge danas je dio prostornih i prometnih planova zagrebačkog područja posebice zbog svakodnevnih prometnih gužvi.
Planirana trasa trebala bi povezati Podsused, Svetu Nedelju, Samobor i Breganu. Za projekt su izrađeni idejni i glavni projekt, a Grad Samobor, Grad Sveta Nedelja, HŽ Infrastruktura i tvrtka Integrirani promet Zagrebačkog područja sklopili su sporazum o izradi studije izvodljivosti i analize troškova i koristi.
Novi vlak ne bi bio povratak starog Samoborčeka na njegove uskotračne tračnice, nego suvremena prigradska željeznica prilagođena današnjim potrebama. Dok se to ne dogodi, Samoborček ostaje jedan od najprepoznatljivijih simbola Samobora i podsjetnik na vrijeme kada je već samo putovanje bilo važan dio izleta.
Članak originalno objavljen 16. siječnja 2021.
