Sveti Nikola jedan je od najpopularniji svetaca Katoličke crkve. Njegov blagdan slavi se 6. prosinca diljem svijeta, a najpoznatiji običaj vezan je uz punjenje čizmica darovima.
Sveti Nikola bio je svećenik koji je širio vjeru po cijelom svijetu i bio uvijek borac za pravdu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u talijanski Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Legenda o Svetom Nikoli
Danas je ovaj svetac poznat kao osoba koja djecu obraduje svojim darovima u čizmicama s noći 5. na 6. prosinca. Ova tradicija vuče korijene iz legende prema kojoj je u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio nekad bogat čovjek, koji je izgubio svoju carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri je trebalo udati, ali otac nije mogao dati miraz. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sveti Nikola nekako je doznao za ovu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i prišulja se noću potajno do kuće te ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac djevojaka se začudio kad je ujutro našao novac te je odlučio časno udati jednu kćer i dade joj miraz. Isto se dogodilo i drugi put pa je otac dao miraz i za drugu srednju kćer.
Dalje priča prema izvoru na Wikipediji ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.
Običaji na Svetog Nikolu
U Hrvatskoj se tradicionalno djeci na blagdan Svetog Nikole u čizmice koje djeca večer prije čiste i stavljaju u prozor ostavljalo jabuke, novce, orahe u kontinentalnom dijelu Hrvatske ili bademe u Dalmaciji. Danas su običaji darivanja možda malo drugačiji no i dalje ostaje tradicija darivanja u čizmice.
U ovoj priči nedostaje antijunak. A i on postoji i zove se Krampus. Njegov običaj je ostavljanje ukrašene šibe u čizmice djeci koja nisu bila dobra. Ovaj običaj veže se uz poganske običaje još iz pretkršćanskih religija. No Krampusova šiba se godinama zadržala u europskim zemljama poput Njemačke, Austrije i Slovenije, ali i Hrvatske. Krampus prema legendi brezovom šibom tuče ljude dok ne postanu dobri. Ne znamo kako je Krampus s rogovima ušao u tradiciju naših krajeva, no običaj ostavljanja šibe u čizmice zadržao se do danas.
Kako god nadamo se kako ste sinoć pripremili čizmice i kako Vam je Sveti Nikola donio darove… ili šibu.
Naslovna fotografija: Gerd Altmann/ Pixabay
