Neke destinacije osvoje vas na prvi pogled, a neke zauvijek. Upravo je tako bilo s Brankom Debeljakom i Simonkom Rus iz Ljubljane, koji već punih 25 godina ljetuju na Lošinju. Ono što je počelo kao sasvim običan odmor s vremenom se pretvorilo u snažnu emocionalnu povezanost s otokom, njegovim ljudima i načinom života.
Njihova priča još je jedan dokaz da najveća vrijednost putovanja nisu samo prekrasne plaže i prirodne ljepote, nego ljudi koje upoznajemo i prijateljstva koja ostaju za cijeli život.
Od slučajnog dolaska do četvrt stoljeća vjernosti
Branko i Simonka posljednjih deset godina odsjedaju u obiteljskom smještaju Milene Toić, no na Lošinj dolaze mnogo dulje. Tijekom godina promijenili su nekoliko domaćina, ali nikada nisu promijenili svoju omiljenu destinaciju.
Jedan od trenutaka koji su ih posebno dirnuli dogodio se već pri prvom dolasku. Budući da tada nisu znali kako turistička agencija Cappelli (danas Elli) nije primala kartice, djelatnica Eleonora jednostavno im je rekla da smještaj plate kada se vrate kući.
Takav iskaz povjerenja ostavio je snažan dojam i pokazao im da je gostoprimstvo na Lošinju mnogo više od profesionalne usluge.
Klima koja se osjeti već od Ćunskog
Veliki su zaljubljenici u prirodu i samoniklo bilje, a tvrde kako se posebna klima otoka osjeti čim se stigne do Ćunskog.
Jedno od njihovih omiljenih mjesta je vidikovac u Velom Lošinju, gdje, kažu, najbolje osjećaju blagotvorni morski aerosol i svježinu zraka. Branko se prisjeća i razdoblja nakon preboljenog COVID-19, kada je upravo boravak na Lošinju, prema njegovim riječima, pridonio bržem oporavku i povratku energije.
Ljubav prema prirodi i otočnoj tradiciji
Njihovi odmori daleko su od klasičnog sunčanja na plaži. Slobodno vrijeme provode istražujući prirodu, beru lovor, skupljaju samoniklo bilje i morsku sol iz kamenih udubina te od prirodnih sastojaka izrađuju razne proizvode.
Vjeruju da bi upravo takve autentične priče trebalo još snažnije predstavljati posjetiteljima. Posebno ističu priču o destileriji Linardić u Martinšćici, čiji je osnivač među prvima u svijetu započeo destilaciju smilja.
Lošinj koji iz godine u godinu postaje ljepši
Nakon četvrt stoljeća dolazaka primjećuju kako se otok značajno promijenio. Posebno ih raduje što je Lošinj danas uređeniji, čišći i što se sve više pažnje posvećuje očuvanju prirode i okoliša.
Kao dobronamjernu sugestiju izdvajaju tek potrebu za većom brigom o uklanjanju psećeg otpada na javnim površinama.
Rado posjećuju mjesta koja čuvaju otočnu povijest i tradiciju, a posebno ih vesele knjige i priče o Ambrozu Haračiću, začetniku pošumljavanja Lošinja, kao i publikacije o počecima turizma na otoku i bogatoj botaničkoj baštini.
Više od domaćina – prijatelji za cijeli život
Posebno mjesto u njihovoj lošinjskoj priči zauzima domaćica Milena Toić, čiju srdačnost, gostoljubivost i pažnju prema svakom detalju ne prestaju hvaliti.
Njihov odnos odavno je prerastao klasičan odnos gosta i iznajmljivača. Danas se smatraju prijateljima, a dokaz tome je i simpatična tradicija koja traje godinama – Milenin suprug upravo u vrijeme njihova dolaska vadi krumpir iz vrta, a Branko i Simonka rado mu se pridruže.
“Vrijednije je biti ovdje nego imati zlato”
Možda je cijelu priču najbolje sažela Simonka jednom jednostavnom rečenicom:
“Mnogo više vrijedi biti na ovoj plaži nego imati zlato.”
U toj misli krije se razlog zbog kojeg se već 25 godina vraćaju na Lošinj. Ne zbog luksuza ili pomodnih trendova, nego zbog osjećaja pripadnosti, mira i ljudi koji su od jednog godišnjeg odmora stvorili prijateljstvo koje traje desetljećima.
U vremenu kada se putovanja često svode na popise atrakcija i fotografije za društvene mreže, priča Branka i Simonke podsjeća da najljepše uspomene nastaju ondje gdje vas dočekuju otvorena srca. Upravo zato Lošinj mnogima nije samo turistička destinacija, nego mjesto kojem se uvijek vraćaju – kao svom drugom domu.
Naslovna fotografija: Blanka Kufner
