Povodom 70. rođendana Nacionalnog parka Plitvička jezera izašlo je 70 manje poznatih priča o našem najpoznatijem i najposjećenijem Nacionalnom parku. Jedna od priča otkriva tajnu koju skrivaju dvije zanimljive biljke.
Tajna je skoro tri puta starija od samog Parka i seže u daleku prošlost, prije dvjestotinjak godina, u vrijeme Austro-Ugarske kada su mađarski i austrijski botaničari pohodili ova područja, do tada zbog nepristupačnosti često nazivana „Vražji vrtal“.
Pauli Kitaibel (mađarski botaničar i kemičar) i Francisci comitis Waldstein (austrijski plemić, vojnik, istraživač i prirodoslovac) rezultate tih istraživanja objavili su u Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae (Opisi i slike rijetkih biljaka Mađarske) u tri sveska, 1802. – 1812. U Svesku (Vol II) objavljenom 1805. godine izneseni su rezultati istraživanja za Hrvatsku koja je tada bila sastavni dio Austro-Ugarske.
Zahvaljujući tim istraživanjima i opisanim rijetkim biljkama režuhama, Nacionalni park Plitvička jezera odnosno Plitvice već tada postaje poznat u znanstvenim krugovima.
Iako se uvriježilo da se prvim znanstvenim prirodoslovnim istraživanjem smatra limnološko mjerenje dubina Plitvičkih jezera, prvo znanstveno istraživanje (prirodoslovno) je ovo botaničko istraživanje.
Tada, dvije od po prvi puta spomenutih i opisanih rijetkih biljaka ove režuhe su danas dvije od oko 1400 biljnih vrsta Nacionalnog parka Plitvička jezera, dvije od dvadesetak endemičnih biljaka Parka te dvije od 150 strogo zaštićenih vrsta Parka.
Ružičasta rusomača Cardamine chelidonia endemična je i rijetka vrsta flore Parka. Zastupljena je u bukovim i bukovo-jelovim šumama. Prepoznatljiva je po svojoj razgranjenoj stabljici koja na vrhovima nosi ružičaste ili bijele cvjetiće sakupljene u cvat.
Kitaibelova režuha Cardamine kitaibelii (Sinonimi: Cardamine polyphylla (Waldst. et Kit.) i Dentaria polyphylla (Waldst. et Kit.)).
Ime kitaibeli dobila je po mađarskom botaničaru Pálu Kitaibelu (1757. – 1817.). Mnogolistna konopnica je naziv koji se prije koristio. Iako ima 3 do 4 lista zajedno u pršljenu zbog sastavljenih listova (od 7 do 9 listića) nazubljenih na rubovima doima se kao da ma mnogo listova pa joj otud taj naziv. Visoka je 20 do 30 cm. Na vrhu stabljike na dužim tankim peteljkama nosi svijetložute cvjetiće. Na području Parka zastupljena je u bukovo-jelovim i smrekovim šumama. Endemična je vrsta Parka.
Povodom rođendana Parka u čast botaničarima tog doba koji su doprinijeli širenju znanstvenih spoznaja o vrijednostima ovog jedinstvenog područja Nacionalni park objavio je ove izvorne opise i ilustracije iz Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae:
Ulomak iz Descriptiones et icones plantarum rariorum Hungariae
Izvor i foto: NP Plitvička jezera
