Dolomiti su jedno od onih mjesta na koja se planinari uvijek rado vraćaju. Visoki vrhovi, uređene staze, planinarski domovi i pogledi koji se dugo pamte razlog su zašto ih mnogi smatraju jednom od najljepših planinskih destinacija u Europi. Tijekom pet dana obišli smo neke od njihovih najpoznatijih lokacija, a baza nam je bilo malo mjesto Santa Fosca.
Do Santa Fosce iz Zagreba automobilom treba oko pet sati vožnje. Riječ je o mirnom mjestu u kojem nema puno sadržaja ni gužve, ali je odlična polazišna točka za istraživanje okolnih planina.
Prvi dan oko Cinque Torri
Prvi dan bio je rezerviran za kružnu stazu oko poznatih stijena Cinque Torri. Ruta počinje kod jednog skijališta i duga je oko sedam kilometara, uz oko 400 metara uspona.
Za one koji često planinare ovo je lagana tura koja se može proći za oko dva i pol sata s pauzama. Staza cijelim putem pruža lijepe poglede na okolne vrhove, a kameni tornjevi po kojima je ovo područje poznato stvarno izgledaju posebno.
Seceda i uspon na Pic
Drugi dan krenuli smo na Secedu. Kružna staza duga je oko 15 kilometara i ima oko 1000 metara uspona. Osim glavne rute, popeli smo se i na vrh Pic pa je cijela tura trajala oko pet sati s pauzama.
Na jednom dijelu staze naplaćuje se pet eura za prolaz prema vrhu, ali postoji obilazni put kojim se može doći bez plaćanja. Pogled s grebena jedan je od onih zbog kojih se ljudi vraćaju u Dolomite.
Pokušaj uspona na Piz Boé
Treći dan bio je planiran uspon na Piz Boé.
Do početka staze kojom smo htjeli ići inače se dolazi žičarom, ali toga dana nije radila. Zbog toga smo morali pješice prijeći dodatna četiri kilometra i napraviti još oko 600 metara uspona prije nego što je pravi uspon uopće počeo.
Na jednom dijelu staze nalaze se sajle za pridržavanje pa se preporučuje korištenje ferrata seta, iako iskusniji planinari mogu proći i bez njega.
Najveći problem bio je snijeg. Na nekim dijelovima bio je toliko dubok da je dosezao gotovo do kukova. Uspjeli smo doći do oko 2900 metara nadmorske visine, ali dalje nije imalo smisla nastaviti. Završni dio bio je potpuno pod snijegom, a u međuvremenu se vrijeme naglo promijenilo. Gore je počeo padati snijeg, a niže nas je dočekala kiša.
Ponekad je najbolja odluka odustati i vratiti se sigurno.
Na silasku smo upoznali dvojicu planinara iz Njemačke. Dogovorili smo se da ćemo sljedeći dan zajedno na novu turu.
Averau, Nuvolau i dan u dobrom društvu
Četvrti dan krenuli smo prema Torre Anni. Tamo smo sasvim slučajno ponovno sreli dvojicu Nijemaca koje smo upoznali dan ranije pa smo odlučili nastaviti zajedno.
Popeli smo se do doma Averau koji se nalazi odmah ispod vrha Averau na 2649 metara. Do samog vrha vodi kratka ferrata za koju se također preporučuje ferrata set.
Nakon uspona napravili smo pauzu u domu uz pivo, a zatim nastavili prema domu Nuvolau koji nažalost nije radio.
Silazak je vodio preko ferrate koja je bila malo duža i strmija, ali nije bila previše zahtjevna. Cijela tura bila je duga oko deset kilometara, a uz dosta pauza i lagan tempo trajala je oko šest sati.
Za kraj Lago di Sorapis
Posljednji dan prije povratka u Zagreb otišli smo do Lago di Sorapis.
Umjesto najpoznatije staze odabrali smo zahtjevniju rutu koja se tek zadnjih petnaestak minuta spaja s glavnom stazom. Ta varijanta ima dosta strmih uspona i spusteva, ali se stvarno isplati.
Kad smo stigli do jezera, tamo je bilo sigurno dvjestotinjak ljudi. Lago di Sorapis jedno je od najpoznatijih mjesta u Dolomitima pa takve gužve i nisu iznenađenje.
Na povratku smo išli popularnom stazom kojom dolazi većina ljudi. Nema puno uspona pa je zbog toga najčešći izbor, ali je dosta uska i na nekim dijelovima skliska. Ljudi je bilo stvarno puno. Cijela tura trajala je oko pet sati, a zadnji dio puta prošli smo malo bržim tempom jer nas je čekao povratak kući.
