Niske temperature, snijeg i općenito zimski uvjeti, na zadovoljstvo ljubitelja skijanja i sanjkanja, zahvatili su veći dio Hrvatske. Veliki broj skijališta i sanjkališta u brdsko-planinskim dijelovima Lijepe naše otvorila su ili će otvoriti svoja vrata za posjetitelje željne zimskih radosti.
Jutro 8. siječnja 2026. jedno je od onih koje se pamti po hladnoći. Nakon snijega i vedre noći, Hrvatska se probudila u izraženom minusu, a na pojedinim mjestima temperatura se spustila do -20 °C. Ovakva jutra nisu česta, ali nisu ni nepoznata – zima je ponovno pokazala svoje ozbiljno lice.
U unutrašnjosti zemlje prevladavali su dvoznamenkasti minusi, dok je uz obalu slika bila sasvim drukčija. Hrvatska je još jednom pokazala koliko su joj klimatske razlike izražene na relativno malom prostoru.
Kontinent u minusu, more u plusu
Dok su kontinentalni krajevi bilježili vrlo niske temperature, more je zadržalo blažu zimsku sliku. Jadran se jutros probudio u plusu, a najviša temperatura izmjerena je na Palagruži, simbolu otvorenog mora i mediteranske blagosti. Taj kontrast – ledena unutrašnjost i relativno toplo more – jedna je od posebnosti hrvatske klime i razlog zašto zima ovdje nikada nije jednolična.
Bura je, međutim, dodatno pojačavala osjećaj hladnoće uz obalu, podsjećajući da ni plus nekoliko stupnjeva ne znači nužno ugodan zimski dan.
Minus 20 zvuči ekstremno, ali nije povijesni rekord
Iako se -20 °C doživljava kao ozbiljan temperaturni ekstrem, važno je staviti jutro u širi kontekst. Ovo nije ni približno najniža temperatura u Hrvatskoj ikada izmjerena. Službeni rekord i dalje drži Gračac, gdje je 13. siječnja 2003. zabilježeno -34,6 °C, prema standardima Svjetske meteorološke organizacije.
Često se spominju i još niže temperature iz 1929. godine, no one nisu mjerene prema današnjim propisima i zato se ne smatraju službenima. Ipak, ostaju snažan podsjetnik da hrvatske zime u prošlosti nisu bile nimalo blage.
Naime, na stranicama DHMZ-a ističu kako se često navodi podatak prema kojem je apsolutni minimum izmjeren u Gospiću, -36 °C, 4. veljače 1929., te u Čakovcu, -35,5 °C, dan ranije, 3. veljače 1929. No ovi podaci nisu izmjereni prema propisanim standardima Svjetske meteorološke organizacije te se stoga ne smatraju službenim rekordnim minimumima u Hrvatskoj.
Najniža temperatura mjerena po propisanim standardima u Hrvatskoj je -34,6 °C, u Gračacu 13. siječnja 2003. godine.
Godine velikih zima i snaga kontinenta
Najizraženiji hladni valovi u Hrvatskoj vezani su uz nekoliko povijesnih godina – 1929., 1956., 1963., 1985., 2003., 2012. i 2017. Upravo tada su u kontinentalnim i gorskim krajevima zabilježeni najdublji minusi. Lika i Gorski kotar redovito se ističu kao područja gdje zima pokazuje svoju najtvrđu stranu, dok su siječanj i veljača mjeseci u kojima se granice hladnoće najčešće pomiču.
Današnje temperature zato nisu rekordne, ali su dovoljne da nas na trenutak vrate u doba “pravih zima”.
///Vidikovci su jedan od razloga za posjetiti Gorski kotar
Zima kao doživljaj, a ne samo broj na termometru
Unatoč hladnoći, ovakvi dani imaju i svoju ljepotu. Snijeg, sunce i svjež zrak stvaraju idealne uvjete za boravak u prirodi, zimske šetnje, sanjkanje i bijeg iz svakodnevice. Naravno pri tome treba paziti i na svoje zdravlje i obući se primjereno niskim temperaturama. Zima u Hrvatskoj nije samo meteorološka pojava – ona je dio identiteta prostora koji jednako pripada i mediteranskom jugu i kontinentalnom sjeveru.
Jutro s minus 20 podsjetnik je da hladnoća može biti intenzivna, ali i prolazna, dok priče o zimama koje su se spuštale ispod -30 °C ostaju zapisane kao dio klimatske povijesti zemlje.
Izvor: meteo.hr
