Na otoku Krku, tamo dolje prema Puntu, na smetlištu, pronađen je stari bicikl – zahrđao, zaboravljen i odbačen. No, ono što bi netko drugi nazvao smećem, za Luku iz Kornića bio je početak jednog čuda. Taj dječak nije vidio staro željezo – vidio je mogućnost, izazov, platno. I stvorio je… pravo pravcato motorno remek-djelo.
Zavareni rezervoar, motor uokviren dječjom upornošću, rukom obojani dijelovi i sirova snaga mašte – sve to spojeno u jedno vozilo koje sada ne vozi samo cestom, već i srcima svih nas koji vjerujemo da se genijalnost ne kupuje, već stvara. Luka nije samo “popravio stari bicikl”. On ga je preporodio.
Kroz svoje lude avanture često susrećem kreativnu ekipu. Djecu koja znaju više nego što kažu, i sanjaju šire nego što itko od odraslih može zamisliti. Djecu koja možda nemaju sve, ali imaju ono najvažnije – ISKRU. Potrebno ih je samo malo pogurati, dati im alat, povjerenje, prostora. I gledati kako stvaraju svjetove iz ničega. Svako dijete je mali genijalac. Svako dijete u sebi nosi ogroman potencijal.
Kreativnost nije talent – to je iskra koju nosimo svi, ali koja se, ako je ne njegujemo, pretvori u tišinu. Luka je dokaz da se čuda događaju kad dopustimo djeci da stvaraju. Kad im vjerujemo. Kad im damo hrđu – a oni vrate motor.
Zato, ako vidiš dijete kako nešto rastavlja, sastavlja, sanja – nemoj mu reći da prestane. Reci mu: “Samo nastavi frende.” Jer možda upravo pred tobom raste sljedeći genij.
