Špica je turističke sezone, kako volimo nazivati najveći priliv domaćih ali i stranih gostiju, jer navika korištenja godišnjih odmora u vrućim ljetnim mjesecima i nije uvijek najpoželjniji turistički smjer kojeg bi trebalo slijediti. Disperzija u teritorijalnom pa i vremenskom arealu i više je nego poželjna, ako želimo održivost ili turizam po mjeri čovjeka.
I protekli srpanjski tjedan bio je pun vijesti o turističkim (ne)prilikama, pa nam i ministrova opaska… da moramo težiti manjem prilivu turista tijekom špice sezone, a razvući posjete bar na šest do osam mjeseci, djeluje i utemeljeno, ali opravdano.
Slijediti ekološke, socio-kulturološke pa i ekonomske parametre u integralnom aspektu svakako je poželjan u održivom razvoju zajednice, od lokalne i državne pa i globalne razine.
Svjedočili smo jednom takvom konceptu u tri mjesta Dalmatinske zagore – DANI KOMINA PURE I BRONZINA u Tijarici, pitoresknom mjestu dinarskih korijena i gena čiji su ugostitelji poznati i diljem Europe a naročito u Berlinu, VITEŠKI TURNIR na drevnom Klisu, poznat po megdanima osmanske i mletačke vojske prije više stoljeća, te moderni TRILJ EKO FESTIVAL, zabavno edukativni i glazbeno scenski performans za mladu publiku ali i cijele obitelji domaćih i ne mali broj stranih turista željnih novih atrakcija i sadržaja.
Svi prezentirani sadržaji su ugodni za sva čula, odvijaju se u poželjnom prostornom ambijentu ali pokazuju i zavidnu notu originalnosti i autentičnosti.
Uz sve to ovaj tip turizma obuhvaća i uvijek poželjnu valorizaciju kulturne i prirodne baštine, a može se manifestirati tijekom cijele godine, pa uz problem sezonalnosti znatno bi doprinio i razvoju turizma u ruralnim i nerazvijenim područjima Lijepe naše.
Ni demografski efekti nisu zanemarivi jer bi se sve više mladih izvlačilo iz skupih i za odgoj djece neadekvatnih prostora, a i mogući investitori, posebno dijaspora, bi dobila nove mogućnosti poduzetničkih pothvata.
Ali i tržišni megdani i parametri su bitni, pa uz entuzijazam kulturno turističkih poklisara treba i više integralne suradnje, kako iz sfere privatnog tako i javnog sektora. Zeleno modra brazda održivog turizma je zaorana, a kako će biti obrađena i posijana zavisi od svih nas. Više akademskog pristupa i pozitivnog druženja baš kao sto je poželio Grše, cetinski reper i motivator s obala Cetine, ali i svi ostali sudionici, svima može bit primjer. Lijepa naša može i mora i opstati i ostati, uz održivi turizam svakako.
