Veliki karlovački povjesničar Radoslav Lopašić u, sada već kultnoj knjizi svih istraživača Karlovca i okolice “Oko Kupe i Korane” spomenuo je u poglavlju posvećenom utvrdi Blagaj na Korani, danas na području Grada Slunja, crkvu sv. Ivana udaljenu “jedan sat (hoda) dalje prema Veljunu na Korani” kada su je obitelji Majetić i Beronić otrgnuli zaboravu postavljanjem glagoljske ploče.
U petak 5. siječnja 2024. u nešto manjem sastavu, samo Goran Majetić i ja, uspjeli smo pronaći ostatke “svetog zdenca” odnosno lječilišta u kojemu je kako Lopašić piše bila “topla kupelj i izvrstna kiselica”, te nastavlja da su “knezovi Blagaji običavali kraj vrela u nišan pucati, pijući uza to vino s kiselicom”. U slobodnom prijevodu knezovi Blagajski zabavljali su se pucanjem iz arkebuza i pritom nazdravljali gemištima.
Zahvaljujući gospodinu Ivici Stanišiću koji nas je uputio u dobrom smjeru pronašli smo ostatke zgrade lječilišta i sada nažalost suho vrelo koje spominje Lopašić. Vrelo se nalazi između lokacije lječilišta i brijega – dakle u smjeru istoka, na nekih tridesetak koraka udaljenosti. Prema izgledu tla očito je da je vrelo povremeno aktivno, odnosno da “baca” vodu, vjerojatno u doba jačih kiša, no za našeg posjeta bilo je potpuno suho.
Sam objekt građen je s vrlo širokim unutrašnjim i vanjskim zidovima od čak 120 cm, što navodi na zaključak da je cijeli bio pod jednim krovom, ali i da je građen davno – što su zidovi širi to je gradnja starija. Naša je pretpostavka da je i ovaj objekt s kraja XIV. stoljeća, isto kao i kaštel Blagaj i crkva sv. Ivana.
Širina objekta (sjever-jug) je oko 13-14 metara, a dužina (istok-zapad) oko 30 metara. Sa sjeverne strane je stepenište kojim se uspinjalo na prvu razinu koja je možda bila i drvena jer nema ostataka debljih zidova, ali ima temelja. S druge strane te niže razine pretpostavljamo da je bio hodnik kojim se lagano uspinjalo na gornju razinu u kojoj su lijepo vidljive tri manje i jedna velika prostorija koja je možda čak bila i otvorena, ali s obzirom na debljinu zidova skloniji sam da je bila pod krovom s možda drvenim stubovima kao pojačanje krovne konstrukcije.
Sa sjeverne strane je jedan zid zaobljen, pa pretpostavljam da je baš tu bio zdenac kojega spominje Lopašić, a njemu se moglo prići i izvana da se ne ulazi u sam objekt.
S obzirom na ostatke zidova i visinu humusa mišljenja samo da bi već u prvom naletu arheoloških iskopavanja imali vidljivo oko dva metra visoke zidove, a možda i popločan pod. To, naravno, kao slobodni istraživači ne smijemo raditi, pa se iskreno nadamo da će Grad Slunj i Turistička zajednica Slunj Rastoke na čijem je području ova lokacija poduzeti potrebne korake da se ovo srednjovjekovno lječilište temeljito istraži, uredi i uvrsti u kulturnu i turističku ponudu.
***
Naručite knjige FRANGERE PANE: Priče o Frankopanima i Stella Aurea autora Tomislava Beronića. Knjige su dostupne na POVEZNICI
