Postoje mjesta koja ne treba posebno objašnjavati. Dovoljno je prošetati njima i sve vam je jasno.
Sutivan na Braču jedno je od takvih mjesta. Malo mjesto koje već na prvi pogled pokazuje što znači kada prostor nije izgubio lice, kada se arhitektura nije odvojila od identiteta i kada more još uvijek pripada ljudima, a ne automobilima.
Često u Hrvatskoj govorimo kako nam nedostaje stari turistički slogan: Mediteran kakav je nekad bio. Ali možda problem nikada nije bio u sloganu. Problem je što smo u mnogim destinacijama prestali živjeti ono što smo nekada tako dobro komunicirali.
Jer “Mediteran kakav je nekad bio” nije bio samo rečenica iz kampanje. Bio je vrijednost. Identitet. Prostor. Ljudi. Kamen. Škure. Ulice. Ritam života.
Sutivan je danas upravo jedan od najboljih primjera tog Mediterana. Ne kao marketinška fraza koju je osmislila kreativna agencija, nego kao stvarni, živi prostor.
Kamene kuće, popločane ulice, autentična arhitektura, obnovljene i nove kuće koje poštuju isti princip gradnje. S morske strane nema vizualnog kaosa, nema osjećaja da je svatko gradio svoju privatnu interpretaciju Mediterana. Vidi se sklad. Mjera. Poštovanje prema prostoru.
I upravo zato Sutivan ne izgleda kao kulisa. Izgleda kao mjesto koje još uvijek ima karakter.
Posebna vrijednost Sutivana vidi se na rivi.
Promet automobilima uz more je zatvoren, a pristup imaju samo lokalci za dostavu, uz kartice. Na papiru možda zvuči kao mala komunalna odluka, ali u stvarnosti ta jedna odluka radikalno mijenja doživljaj mjesta. Naravno, na bolje.
Siguran sam da je na početku bilo otpora. Uvijek ga ima, pogotovo kada se mijenjaju navike. No danas, kako kažu sami lokalci, ne pada im na pamet vratiti se na staro.
Riva bez automobila. Kakva divota.
Odjednom nema stresa, okretanja, buke i parkiranih automobila u prvom redu do mora. Umjesto toga tu su šetnja, razgovor, djeca, terase, zvuk mora i svakodnevni život. More ponovno pripada ljudima, a ne prometu. Prvi red do mora nije parking, nego javni prostor.
I onda se čovjek zapita: što bi bilo da smo u svim našim destinacijama na vrijeme definirali jasna pravila igre?
Što bi bilo da smo kroz prostorne planove i lokalne odluke ranije rekli kakve moraju biti fasade, boje, visine, krovovi, škure, odnos prema ulici i odnos prema moru? Ne zato da sve bude uniformirano, nego zato da destinacija ne izgubi lice.
Jer prostor je, uz ljude, najveća vrijednost koju imamo.
Danas svi govorimo o premium turizmu, dodanoj vrijednosti, većoj potrošnji i kvalitetnijem gostu. Ali premium ne nastaje na billboardu, u kampanji ili novom sloganu. Premium počinje u prostoru, mjeri, autentičnosti i osjećaju da destinacija ima karakter.
Sutivan nije atraktivan zato što glumi Mediteran. Atraktivan je zato što ga je sačuvao.
A to je danas, možda više nego ikada, najveći luksuz.
Foto: Turističke priče
