“Narod bez običaja, ko selo bez struje” – stara je pučka izreka kojom se želi naglasiti poveznica između prirodne i kulturne baštine uključivo i vjerske običaje sa životom i radom dinarskog puka.
Najčešće su povezane i s prigodnim sajmovanjem, druženjem uz gastro delicije i pučke napjeve što samo po sebi predstavlja i dobru osnovu za kreiranje turističkog proizvoda i storytelling.
Kraj rujna i “miholjskog ljeta” kad obično i završava ljetna turistička sezona prigoda je i za rezimiranje rezultata i učinaka kako materijalne tako i duhovne prirode…
Ako se Uskrsni blagdani smatraju početkom onda Dani sv. Mihovila mogu bit i svršetak turističke sezone kakvu poznajemo. A može li drugačije i bolje upravo je tema ovog blogeraja kojeg vežemo i uz vjerske blagdane, bar u sferi kršćanske, a slično je i kod drugih religija.
Vječna je i akademska tema o tzv. vjerskom, religijskom, hodočasničkom porivu za promjenu stalnog mjesta boravka i odlazak u drugo mjesto radi odmora uz bar jedno noćenje, a što u suštini i definira turistu.
Ako se referiramo i na same početke organiziranih hodočašća onda možemo konstatirati kako su vjerske odnosno duhovne potrebe nekako i generirale sama putovanja. Od Indije, Meksika, Arapskih zemalja… do Europe, gdje su svakako najpopularnija Marjanska svetišta, posvećena BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI.
Uz hodočašća i službena svetišta katolika u Fatimu ili Lourdes, i naše Međugorje pa i Cetinska krajina sa Sinjsko Ramskom Gospom je po posjetu u samom svjetskom vrhu, a posebno sada kad i Sveta stolica priznaje da podržava taj vid hodočašća kao duhovni ili možebitni duševni odmor.
U tom krugu su i druga hodočašća, a u zadnje vrijeme je CAMINO ili put sv. Jakova posebno popularan. Uz veliki, pojavljuje se cijeli niz MINI CAMINO ruta s idejom premrežavanja cijele Europe.
Tako je i u našim krajevima pa uz već etablirane rute na Krku, Šibeniku, Korčuli… nekako se ističu ona vezana za Međugorje, kao ishodište gdje se dolazi iz Dubrovnika, pa dalje na zapad preko Imote do Ciste te do Trija i Marine, povezujući i tri rijeke – Neretvu Trebižat i Cetinu. Ovdje se sastaje i s rutom Čudotvorne Gospe Rama – Sinj koja se posebno štuje od početka 18. stoljeća.
///Imota organizira još jedan Camino vikend: Prošećite putem Svetog Jakova u Imotskoj krajini
No skoro svako mjesto ima i druge nebeske zaštitnike uz koje se veže i Dan mjesta ili grada, od sv. Ivana krstitelja, sv. Vida, sv. Jure, sv. Petra, do sv. Ante, sv. Frane, sv Mihovila arkanđela… Upravo je ovaj potonji posebno značajan za grad Trilj i cetinsku krajinu, jer vuče tragove više stoljeća kada se uz obale Cetine sajmovalo i dernečilo, pričalo i dogovaralo, ali i zapivalo razne pučke napjeve.
Tako je bilo i ovog 29. rujna, kad se uz Dane sv. Mihovila proslavio i Dan grada ali i Svjetski dan turizma (27. rujna) pa i cijeli niz kulturno zabavnih sadržaja koje povezuje MIHOLJSKO LJETO.
Svi ovi sadržaji su zapravo i osnova za turističke ili story telling priče kao nezaobilazni dio dobrog turističkog aranžmana s dodanom vrijednošću. To je zapravo i suština nove reorganizacije turističkog sektora koji uz smanjenje sezonalnosti preferira i sve elemente održivosti… od ekološkog i kulturološkog do društveno-ekonomskog pa i duhovnog.
Novi list za izbjegavanje JANUSOVA LICA TURIZMA, kako napisa u svojoj knjizi pok. prof. Vlatko Jadrešić koji je kao predvodnik tzv. zadarske škole upozoravao na neželjene posljedice. Nadamo se da nije kasno da turistički brod usmjerimo prema pučini uz izbjegavanje mogućih Scila i Haribdi koje uvijek vrebaju.
I naši blogeraji su u toj funkciji.
