Slavonija se često predstavlja kroz ravnicu, tamburu, tradiciju i gastronomiju.
No njezin identitet stvarali su i ljudi koji su tijekom desetljeća u nju dolazili iz drugih krajeva, ovdje ostajali i s vremenom postajali njezinim dijelom. Upravo je to priča filma „Vlak slavonske ravnice“, koji je nakon ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni svoje putovanje nastavio na Krku – i vratio se s tri nagrade.
Na 4. Festivalu turističkog i etno filma u Krku film je osvojio Grand Prix publike za najbolji etnografski film, dok je Marko Sabljaković nagrađen za najbolji scenarij, a Saul Tikvić za najbolju fotografiju.
Tri nagrade lijepo su priznanje filmskoj ekipi, ali možda je još zanimljivije što je priča nastala u vrlo lokalnom kontekstu uspjela komunicirati s publikom stotinama kilometara od Vinkovaca.
Jer „Vlak slavonske ravnice“ nije samo film o Vinkovačkim jesenima.
Vlak kao simbol dolazaka, odlazaka i novih početaka
Vinkovci su desetljećima živjeli uz željeznicu. Kolodvor nije bio samo mjesto s kojeg se putovalo, nego mjesto na kojem se dolazilo. A dolazili su ljudi iz različitih krajeva.
Neki privremeno, neki zauvijek. Sa sobom su donosili vlastite životne priče, navike i običaje, a Slavonija je s vremenom postajala njihov novi dom. Upravo na toj ideji počiva „Vlak slavonske ravnice“.
Željeznica i ravnica postaju kulisa za priču o ljudima koji su došli u Slavoniju, prihvatili njezinu kulturu i tradiciju te istodobno svojim životima postali dio njezina identiteta. To je ujedno bila jedna od središnjih ideja ovogodišnjih 61. Vinkovačkih jeseni, u sklopu kojih je film i nastao.
I možda je upravo zato vlak toliko dobar simbol cijele priče. On istodobno govori o odlasku i dolasku, rastanku i novom početku. U gradu čiju je povijest snažno obilježila željeznica taj motiv ima dodatnu težinu.
Kada lokalna priča postane razumljiva svima
Film potpisuju scenarist Marko Sabljaković i redatelj Saul Tikvić, koji je radio i montažu te fotografiju. Glazbu je skladao Luka Senčić, dok je glas naracije dala Martina Mandek.
U filmu sudjeluju i članovi KUD-a „Josip Lovretić“ iz Otoka i KUD-a „Tomislav“ iz Cerne, uz brojne druge sudionike koji su pomogli prenijeti priču slavonske ravnice na film. Nagrada za scenarij i fotografiju priznanje je autorima, no za jednu ovakvu priču posebno je zanimljiv Grand Prix publike.
Publika na Krku nije morala poznavati Vinkovce, njihovu željezničku povijest niti ovogodišnju temu Vinkovačkih jeseni da bi razumjela osnovnu ideju filma. Jer priča o dolasku, pripadanju i mjestu koje s vremenom počnemo zvati svojim domom zapravo je univerzalna.
A možda je upravo u tome i najveća vrijednost „Vlaka slavonske ravnice“. Krenuo je iz Vinkovaca pričajući vrlo slavonsku priču, ali se pokazalo da ona ne mora ostati samo u Slavoniji.
