Postoje tri središnja velika legendarna mita koja su oblikovala njemački Harz: slavni dani srednjovjekovnih careva i kraljeva, začarani svijet vještica i đavola i podzemno carstvo planinskih ljudi i patuljaka. Iako su malo uljepšane, ove sage očaravaju jer su ipak utemeljene na istini i stoga su na mnogim mjestima u planinama Harz gotovo opipljive.
Kad je Karlo Veliki nemilosrdno preobratio pogane i nevjernike na kršćanstvo, oni nepokoreni su jedno od posljednjih sigurnih utočišta pronašli u planinama Gornjeg Harza. Iskrivljeni prikaz njihovih poganskih ritualnih aktivnosti i vjere vjerojatno je nastao tijekom kasnog srednjeg vijeka.
Proslava dolaska proljeća
Najpoznatiji od tih rituala bio je “sastanak vještica“. Razuzdano slavlje oko vrha Brocken u Walpurginoj noći – 30. travnja, poganskoj prvoj noći proljeća – isprva je bilo samo sjećanje na vrijeme kada su germanska plemena slavila vjenčanje moćnog boga Odina s Freyom, božicom ljubavi i plodnosti. No od sedamnaestog stoljeća u Njemačkoj se proširilo vjerovanje kako se na Walpurginu noć okupljaju vještice, što će kasnije postati i dio folklora.
Walpurgina noć je drugi od četiri velika poganska Sabata imenom Beltane. Predstavlja razdoblje oproštaja od “boga Zime” i dobrodošlicu “boginji Ljeta”. Bio je to praznik obilježavan banketima, smijehom, ludovanjima, zaljubljivanjima, bukom i plesom.
Lokalni mitovi i folklor kažu da su vještice u toj noći na svojim metlama letjele do najvišeg vrha planina Harz – Brockena – aii do drugih mjesta poganskih žrtvovanja, kako bi se okupile i u dobrom društvu proslavile dolazak proljeća.
Vještice su u Harzu udomaćene od davnina
I današnje proslave Walpurge korijene vuku iz starih običaja i praznovjerja koja su postojala puno prije nego što je uopće postojao pojam vještica – jedna pjesma iz 13. stoljeća govori o vrhu Brocken kao sastajalištu duhova. Očito je da su vještice i vragovi stoljećima činili svoje nestašluke u Harzu, o čemu svjedoče i lokalni pojmovi poput ‘vještičji trg’ ‘đavolja propovjedaonica’, ‘đavolji zid’, ‘vještičja staza’, ‘đavolja rupa’ i slično.
Sveta Walpurga – ne baš uobičajena redovnica
Walpurgina noć u Harzu postala je poznata diljem zemlje nakon što su Goetheovi Faust i Mefisto natjerali vještice da odšetaju do vrha Brocken kako bi plesale.
Organizirane proslave Walpurgine noći odvijale su se na platou Brocken od 1896. godine. Za sve one koji nisu htjeli (ili mogli) do vrha letjeti na metli, vozili su posebni vlakovi Brockenbahna od 1901. godine. Iako je princ Stollberg-Wernigerode 1905. zabranio takve proslave, nisu se dale iskorijeniti.
No Walpurgina je noć povezana i imenovana po jednoj određenoj povijesnoj osobi. Walpurga (ili Walburga) je bila kći saksonskog kralja po imenu Richard, engleska misionarka i opatica koja je djelovala u današnjoj Njemačkoj.
Prošavši dug put kao redovnica i opatica, proslavila se svojim čudesima koja je činila s vjerom u Boga. Umrla je 777. godine, a neko vrijeme nakon njezina pokopa obavljali su se građevinski popravci u opatiji pri kojima je oskvrnjen njezin grob. Uznemirena duša Walpurge obratila se opatu i on je naredio da se ostaci pokojnice prenesu u špilju u Aystadtu, što je i učinjeno prvoga svibnja. Nakon toga je iz špiljske stijene počela curiti ljekovita vlaga koja je donijela olakšanje svima koji su patili, a Walpurga je proglašena sveticom.
Možda se pitate što je zapravo povezivalo ovu svetu ženu sa silama koje izlaze na vidjelo u Walpurginoj noći? Osim što se njezin spomendan poklapa s poganskim Beltaneom, na freskama koje prikazuju sveticu postoje čudni simboli koji nisu karakteristični za sliku časne sestre. Prikazana je na pozadini lipa i planina, kao i sa psom i ogledalom. Svi ti simboli govore o njezinoj povezanosti s prirodnim ili poganskim vjerovanjima, a ne s kršćanskim, pa su se u slici Walpurge isprepleli kanoni vjere i tradicionalni običaji pogana.
Proslave nadahnute mitovima i poezijom
Iz temelja mitova i poezije, Valpurgina noć razvila se u veliku, živopisnu pučku svetkovinu u planinama Harz. Na proslavi se ukazuju kvrgave stare vještice, ali i one mlađe, vražje figure u raznim varijantama i svakakva bajkovita čarobna bića.
U više od 20 mjesta ovog planinskog vijenca naveliko se slavi Walpurgina noć, a lokalno stanovništvo tada pokazuje svoje jezive, demonske strane.
Nijedna proslava nije kao druga, a sve privlače goste iz bliže i dalje okoline. Mnogi od njih ne dolaze kao gledatelji, već se veselo pridružuju zabavi. Opremljeni čarobnim šeširima, vilama i ogrtačima, strašnim vražjim i vještičjim maskama, posjetitelji se jedva razlikuju od lokalnog stanovništva.
