Sredina svibnja ljeta gospodnjeg 2025. koja se obilježava i kao MEĐUNARODNI DAN OBITELJI, (od 15. svibnja 1994.) obilježen je nizom kulturno-umjetničkih pa i eko-sportskih aktivnosti. Dovoljan razlog da se posjeti Arheološki muzej, Dominikanski samostan u Hrvojevoj ulici u Splitu (između pazara i Dioklecijanove palače) te crkva sv. Spasa na izvorištu Cetine, drevno duhovno središte Delmatske Hrvatske, koji čine okosnicu dalmatinskog pa hrvatskog turizma.
Riječima velikog grčkog filozofa Platona, kako su kulturno-umjetnički djelatnici “velika opasnost za državu”, započelo je akademsko i kulturno-umjetničko druženje u Galeriji na sveučilišnom kampusu u Splitu, ali i povod da “politički idiotizam” zamijenimo kreativnim idejama, a za početak i blogovima, bar u javnom medijskom prostoru.
Nastavljeno je u Hrvojevoj ulici, turističkoj žili kucavici “Dioklecijanova grada” kako se obično naziva najveći aglomerat istočne obale Jadrana, gdje je turističkoj i domicilnoj javnosti po prvi put u novijoj povijesti predstavljen HRVOJEV MISAL pisan na glagoljici a ukrašen predrenesansnim slikovnim iluminacijama.
Iako smo svjedočili i apsurdnim situacijama u vrijeme Sudamje, kad su “maskirani rimski vojnici čuvali katedralu sv. Duje” a sve pod “čuvenim rimskim palcem cara Dioklecijana”, ne možemo zanemarit činjenicu da i zbog toga turisti pohode ne samo Split, nego i cijelu “njihovu provinciju Dalmaciju”.
Ali zato se grupa intelektualaca i entuzijasta skupa s profesorima iz sedamdesetih i osamdesetih, upravo s Ekonomskog fakulteta u Hrvojevoj 8, kostimirana u srednjovjekovne odore iz vremena 14.i 15. stoljeća, kad je ovom ilirsko- hrvatskom pokrajinom vladao jedan humaniji i kulturniji vladar, herceg i veliki vojvoda HRVOJE VUKČIĆ HRVATINIĆ (1350.-1416.) koji je uz svoje vladarske poteze, vukao i one iz sfere kulture i umjetnosti.
Dao je tiskati znameniti HRVOJEV MISAL za crkvu sv. Mihovila, na glagoljici (danas se čuva u Istanbulu u Turskoj) te i HVALOV ZBORNIK na bosančici- poljičici ( čuva se u Bologni u Italiji) za koje na žalost ni domicilni puk, pa ni turisti, skoro ništa ne znaju.
Slijedila je promocija knjige i starogrčke gastro kulture na otoku Hvaru u Arheološkom muzeju u Splitu, koji krije i druge vrlo važne artefakte iz naše bogate kulturne baštine ali još uvijek nedovoljno turistički valorizirane.
Niti izvor delmatske žile kucavice, rijeke Cetine podno najveće, a od Domovinskog rata i najslavnije planine Dinare, koja čini okosnicu dinarskog gorja, a koje je i genetski oblikovalo ovdašnjeg čovjeka DINARIDA.
Iako je dominirala u prvim stoljećima kršćanstva i dolaska Hrvata, danas ruševna crkva sv. Spasa također značajan artefakt nije dovoljno u fokusu turističke javnosti.
Ali zato je svake godine pohode entuzijasti konjičkog kluba i braniteljske zadruge PATRIOT iz Hrvaca, koji su poput srednjovjekovnih vitezova iz domicilnog roda Nelipića i bosanskih prijatelja Hrvatinića često obilazili plodna polja između Vrlike i Trilja.
I velika srednjovjekovna gradina Prozor, iznad Vrlike svjedoči o toj slavnoj povijesti, a koja je inspirirala i Jakova Gotovca za praizvedbu slavne opere ERO S ONOG SVIJETA.
Svi ovi povijesni događaji uz artefakte i manifestacije koji su više proizvod entuzijazma nego neke suvisle organizacije i marketinga inicirale su izdavanje jednog svrhovita priručnika DESTINACIJSKI MARKETING MENADŽMENT, reciptivne destinacije kojeg priprema grupa kompetentnih stručnjaka s prof. dr Želimirom Dulčićem na čelu.
Nadamo se kako će upravo akademsko promišljanje održivog turizma našeg svagdašnjeg uz entuzijazam pa i tržišnu valorizaciju bogate kulturne i prirodne baštine Delmatske Hrvatske, ali i drugih krajeva “Lijepe naše” krenuti u pravom, svrhovitom i društveno i nacionalno dobrom smjeru.
Blogeraj s turističkim pričama su inicirali, a od drugih dionika očekujemo nastavak pravog kursa Hrvatskog turizma.
Svjedočio i potpisao Dijak Dinarski.
