Krapanj je od Brodarice udaljen svega tristotinjak metara, ali njegovi su spužvari zbog posla putovali puno dalje. Godine 1956. prema obalama Egipta i Libije krenulo je 30 ronilaca i 14 brodova, u zajedničkom pothvatu krapanjskog poduzeća Spužvar i ribarskih zadruga iz Zlarina, Žirja i Jezera. Tražili su morske spužve, proizvod uz koji su na ovom otočiću odrastale generacije.
Mekana spužva koju danas koristimo ne otkriva koliko je zahtjevnog rada prethodilo njezinu dolasku na prodajni pult. Krapanjska priča vodi od morskog dna i ronilačke opreme do čišćenja, sušenja i obrade ulova.
Kako su spužvari počeli roniti
Stanovnike Krapnja krajem 17. stoljeća brati i čistiti spužve podučio je fra Antun s Krete. Isprva su ih dohvaćali ostima s brodica, a važna promjena stigla je 1893. godine, uvođenjem prve ronilačke opreme. Nova oprema omogućila je pristup dubljim nalazištima. Posao se s vremenom razvijao kroz zadruge, radionice i poduzeće Spužvar, osnovano 1947. godine. Izlazak na afričke obale devet godina poslije pokazuje koliko je daleko sezala djelatnost ovog malog otoka.
Stare fotografije ronioca u teškim odijelima otkrivaju posao u kojem je čovjek pod površinom mora ovisio o ljudima na brodu. Prema opisu TZ Krapanj–Brodarica, ekipe su imale sedam do osam članova, među kojima dvojicu ili trojicu ronioca. Spuštali su se naizmjenično jer se zrak pumpao ručno. Ronioci su pod morem tražili spužve, dok su ostali članovi posade održavali njihovu vezu s površinom. Teško odijelo i cipele s olovnim potplatima bili su dio njihove radne svakodnevice.
Takav se posao oslanjao na iskustvo, ali i uigranost i povjerenje posade. Oprema koja danas izgleda poput muzejskog eksponata nekoć je bila važno sredstvo za zaradu i sretan povratak.
Vađenjem iz mora posao nije završavao. Slijedili su čišćenje, razvrstavanje i prerada spužvi, postupci o kojima je ovisila kvaliteta gotovog proizvoda.
Obitelj koja tradiciju veže uz 1896. godinu
Među čuvarima krapanjskog spužvarstva je obitelj Tanfara, čija se obiteljska priča o ovom poslu veže uz Roka Tanfaru i 1896. godinu. Znanje se prenosilo s oca na sina, čuvajući tajne zanata ovog zahtjevnog i opasnog zanimanja. Njihov muzej, suvenirnica i pogon za preradu prirodnih morskih spužvi Spuga 2 danas je mjesto upoznavanja spužvarstva i obiteljske baštine.
Za nastavak priče na samom otoku lokalna turistička zajednica izdvaja galeriju spužava Žitak, muzej i suvenirnicu Spuga 2 te zbirku stare ronilačke opreme u hotelu Spongiola. U Spongioli možete vidjeti teško ronilačko odijelo, cipele, stare fotografije i brojne povijesne zapise. Nakon posjeta galeriji, muzeju i suvenirnici kamenim uličicama prošetajte do samostana sv. Križa, čiji muzej također čuva predmete koji otkrivaju prošlost ovog zanimljivog otoka.
Krapanj je zato zanimljiv i kada sunce i more nisu prvi razlog dolaska. Njegova se povijest može pratiti kroz ronilačko odijelo, obiteljsku priču i običnu morsku spužvu. Iza svakog od tih predmeta krije se priča o poslu koji je otočane vodio sve do afričkih obala.
