Jeste li znali da je Varaždin sredinom 19. stoljeća imao tvornicu “šampanjca“? Proizvodnju je 1859. pokrenuo varaždinski ljekarnik i kemičar dr. Aleksandar Halter, a boce su odležavale u podrumima Starog grada. U to doba riječ šampanjac se koristila za pjenušava vina proizvedena “na francuski način”, naziv Champagne kao zaštićena oznaka podrijetla međunarodno se štiti tek krajem 19. st. i tijekom 20. st.
Lokalni zapisi bilježe da je Halter 1859. u Varaždinu ustrojio “tvornicu šampanjca”, naslonjenu na tradiciju vinorodnih bregova i vlastiti obiteljski pogon. Za bazna vina koristio je grožđe iz vlastitog vinograda, a tadašnje novine bile su pune oglasa s porukom: “svugdje zahtijevajte šampanjac dr. Halter”.
Zbog stalne temperature i mikroklime, Halter je pjenušac skladištio u podrumima varaždinskog Starog grada, ivaj detalj današnjem storytellingu daje snažnu scensku kulisu.
Lokalni turistički izvori navode kako je Halterov proizvod nagrađen diplomom na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu 1864.. Postojanje i dataciju same izložbe potvrđuju muzejski i kataloški zapisi (1864.).
„Šampanjac“ onda, pjenušac danas
U 19. stoljeću naziv Champagne još nije imao uspostavljenu međunarodnu zaštitu kakvu poznajemo danas. Kraj stoljeća donosi ključne pravne korake poput presude Žalbenog suda u Angersu 1887. i međunarodni Madridski sporazum (1891.) o suzbijanju lažnih oznaka izvora – nakon čega se postupno učvršćuje zaštita imena Champagne.
Nakon Halterove smrti, proizvodnju u sklopu ljekarne nastavili su dr. Antun Hoffman i mr. Josip Vanjek, i to do 1928. godine. Varaždin je dakle kolijevka pjenušca na našim prostorima, a vinska scena županije i danas niže odličja za vrhunska vina. Priča o Barok & Bubbles“ u Varaždinu svakako je zanimljiva i atraktivna, prošećite Starim gradom i podrumima, a zatim pođite na čašu pjenušca – upravo ondje gdje je priča i počela.
