Nastali kao potreba za psihosocijalnom, duhovno emocionalnom i medicinskom rehabilitacijom, VETERANSKI CENTRI postaju i dobar primjer dugoročnogi svrhovitog planiranja turizma u receptivnoj destinaciji.
S vizijom, misijom i ciljem održivog upravljanja ovaj projekt, kreiran u “veteranskim glavama” zasigurno može poslužiti i kao školski primjer eko-kulturnog, socijalno-ekonomskog pa i duhovno-emocionalnog aspekta održivog turizma u Republici Hrvatskoj.

Održivo promišljati turizam tema je koja u zadnjih par godina prevladava u turističkom sektoru od prostornog, smještajnog, gastro-ugostiteljskog do akademskog promišljanja, pa je često i medijski eksponiran. Iako je od Domovinskog rata prošlo već tri desetljeća, tek su veterani prepoznali i turističke mogućnosti ovog vida psihosocijalnog zbrinjavanja branitelja, ali i turistički potencijal ovog održivog projekta.
Započelo se pilot projektom u Lipiku, nastavljeno u Petrinji, Sinju, Šibeniku te u Daruvaru koji sam posjetio i kao veteran ali i turistički bloger zadnjih dana ljeta gospodnjeg 2025.
///Veteranske aktivnosti u funkciji održivog turizma inspiriranog ratnim događanjima
Smješten uz park grofa Julija Jankovića, Veteranski centar Daruvar je zapravo i turistički objekt s pojačane 4 zvjezdice, samo što su gosti usluge platili svojim aktivnostima u Domovinskom ratu.

Arhitektonski praktično i umjetnički ukusno uređen prostor okružen šumom i parom obližnjih toplica, izvanredno se uklopio u krajolik panonske Hrvatske, koja još traži svoje mjesto pod turističkim suncem. A kako je čovjek ključ uspjeha svake djelatnosti pa i turizma i ovdje se osjeti kompetentnost uvijek nasmijanog osoblja koje može biti primjer mnogim razvikanim i mondenim destinacijama.
Tako uz pomno odabrane lokacije, ali i kadrovske selekcije ljudskih resursa. I menadžment je na visini povjerene zadaće, pa iako “šaroliki gosti” imaju sve savršeno organizirane aktivnosti.

I sami unutarnji ustroj, od primjerene kuhinje, rekreativnih aktivnosti u bazenu i teretani, psihosocijalnog i laganijeg medicinskog tretmana do kapelice za zadovoljenje duhovnih potreba uz umjetničke slike i instalacije, upotpunjuju vizualni identitet centra. Nezaobilazni je i dnevni boravak s društvenim igrama ali i kafić s najboljim kapučinom u regiji koji uključuje i osmijeh ugostiteljskog, ali i cijelog pratećeg osoblja.
I konferencijska dvorana koja nam je ustupljena za promociju knjige DESTINACIJSKI MARKETING MENADŽMENT i održivog turizma s tematskim područjem “ratnog turizma” gdje smo otkrili i mogućnost uključenja branitelja – veterana u vodičke poslove za turističke itinerere inspirirane Domovinskim ratom.

I to je zapravo najveći dobitak Veteranskih centara koji već sada mogu biti promotori određenih destinacija, a u skoro vrijeme i kreatori turističkih potencijala na prostoru koji su…”krvlju branili”.
Zato na koncu ovog “blogerskog promišljanja” preporuka za domicilne i državne poklisare da aktualne izrade planova upravljanja destinacijom mogu “prepisati” od grofa Julija Jankovića iz 19. st te inicijatora i kreatora Veteranskih centara u 21. stoljeću. Platonova akademija i brendirana vrijednost turističkog proizvoda koja se krije u Pitagorinu poučku davno su usmjerili ljudsku djelatnost preko sivih moždanih ćelija, a ne preko politikantskih i konformističkih idiota svake vrste. Autentične i iskrene namjere branitelja su pokazale kako se preko misije Veteranskih centara to može i praktično i pragmatično pokazati… Samo treba znati, vidjeti i čuti te poruke.






