U nastavku praćenja kulturno-povijesnih tragova, iz Bosne smo preko Livna stigli do Cetinske krajine i Zaostroga, na obali Jadrana čiji Franjevački samostan čuva mnoge artefakte pa i tajne našeg identiteta. Bježeći pred “osmanlijskim zulumom”, bosanski franjevci su s dijelom puka dolinom Cetine stigli i do Zaostroga, a “misnu odoru” su prekrojili od kraljevskog plašta bosanskih i humskih vladara.
Tražeći dodatne artefakte za turističke priče ili popularne story telling, iz Kraljeve Sutjeske i doline Bosne i Lašve, preko Livna smo stigli i do tvrđave Čačvina, koja dominira Cetinskom krajinom. Obzirom i na prvi spomen koji datira na 1371. godinu, jasno je da su veze s bosansko-humskim vladarima koji su dominirali dinarskim gorjem više nego jasna.
Dolina Cetine je uz deltu Neretve bila najfrekventniji prolaz s Jadrana prema unutrašnjosti pa je i borba za kontrolu trgovine bila često odmjeravana i na “viteškim megdanima”. Zato su o domicilni vladari iz roda Nelipića imali posebne odnose sa svojim susjedima preko Kamešnice, Biokova i Dinare.
Slijedili smo i put bijega zadnje bosansko-humske kraljice Katarine, ali i mnogih izbjeglica pa i napadača i progonitelja stoljećima prije i poslije 15. stoljeća. Poznati su tragovi ilirskih i rimskih puteva i obitavališta pa i dolaska hrvatskih plemena čiji kraljevi su par stoljeća vladali istočnom obalom Jadrana. U srednjem vijeku ovdje su bila i poprišta borbenih megdana i viteških druženja koji su i danas iznimno zanimljivi, kako za povjesničare tako i turiste.
Sa željom i interesom da ove kulturno povijesne tragove prezentiramo najprije domicilnom puku i potencijalnim turističkim poduzetnicima i djelatnicima, ali i promoviramo kao izniman turistički potencijal s kompetentnim stručnjacima obišli smo ove krajeve.
Hvale vrijedna akcija muzejskih i turističkih djelatnika uz potporu nadležnih institucija je i projekt DELMATI SNAGA ZAJEDNIŠTVA, s izložbom koja je od ishodišta u Tomislavgradu preko Sarajeva stigla do Livna. Tako smo se upoznali i s gradnjom kamenog suhozida koja je bila imanentna ilirskim graditeljima, ali i metalno posuđe i oruđe i oružje koje se koristilo u tom razdoblju. Dobar dio tih artefakata je i iskopan, obrađen i smješten u domicilnim muzejima ili zbirkama u franjevačkim samostanima diljem Dinarida.
Upravo smo i u MUZEJU TRILJSKOG KRAJA, uz susretljivost ravnatelja Ljube i domaćice Zdravke upoznali mnoge tragove i zanimljive predmete koje baštinimo od naših predaka. Uz zanimljiva tumačenja, književnika i publiciste Ante Zirduma kulturno-povijesna baština nam je postala i dostupna za turističku valorizaciju.
Kako su i nadležne institucije za turizam i održivi razvoj na svim razinama u Republici Hrvatskoj prepoznali ovaj vid turističke promocije to su inicirali i javno obznanili natječaje za aplikaciju i financiranje ovakvih projekata. Upravo je takav i otvoren za udružene TZ i JLS gdje i koordinacija Cetinske krajine vidi dobru priliku za potporom ovom vidu realizacije turističkih projekata.
Ovo je i dobar put za stvaranje dodane vrijednosti i brendiranje receptivne turističke destinacije, ali i rješavanje problema sezonalnosti i realokacije turizma s obale Jadrana prema zagori i dolinama rijeka. Zato valja nam uz, niz ali i preko rijeka, potoka, izvora… kojima obiluje naše ovozemlje. A inspiracije uvijek ima kako na nebu tako i u podzemlju.
