Ako se zateknete u Omišu, oduševit će vas šarena flota brodova koja je usidrena uz obje obale rijeke Cetine te u novoj gradskoj luci. Jedan uz drugi nanizani su maleni čamci, različite izletničke brodice, jedrilice, klasični drveni jedrenjaci i moderni mini kruzeri.
Oni koji su ljetovali na omiškoj rivijeri zasigurno su uživali u brodskim izletima koji vode među klisure najduže dalmatinske rijeke ili su se kupali u skrivenim valama obližnjih dalmatinskih otoka kamo su ih odveli iskusni omiški kapetani. Možemo se upitati od kuda potječe tako bogata maritimna baština kamenog grada na ušću Cetine i zašto Omišani i dalje osvajaju morske pučine i obožavaju svoju zelenu rijeku?
Priča nas vodi daleko u prošlost i otkriva da su Omišani ponosni potomci gusara koji su u prošlosti vladali ovim dijelom Dalmacije i suvereno su gospodarili jednim od najvažnijih pomorskih puteva na istočnoj obali Jadrana.
Omiški gusari se nisu bojali moćnih sila tog vremena. U 12. i 13. stoljeću su ukrstili mačeve s Venecijom i obližnjim gradovima komunama te su se hrabro suprostavljali papinskim akcijama koje su imale za cilj ograničiti moć Omišana na moru.
U ovoj uzbudljivoj priči možemo pronaći i aktualne teme današnjeg svijeta. Kroz sagu o povijesnim vladarima Omiša postavljamo vječno pitanje: kako velike geopolitičke sile oblikuju razvoj malih lokalnih zajednica koje su kroz stoljeća borbe nastojale sačuvati svoj identitet i svoj najvrijedniji prostor, prostor slobode na moru i kopnu.
Prošlost Omiša
Omiš ima jedinstven geografski položaj budući je omeđen rijekom Cetinom koja utječe u Jadransko more na južnoj strani grada te je okružen strmim klisurama Omiške Dinare, Mosora i Promorske kose koje se nadvijaju nad gradom. Ovaj prostor su u prošlosti naseljavali Iliri, a zatim Rimljani koji su osnovali naselje Oneum pod samim brdom.
Nakon raspada Rimskog Carstva u 5 st. na području između rijeka Cetine i Neretve se oblikuje samostalna pomorska zajednica koja živi od mora, trgovine i ribarstva. Ova zajednica nazvana Narestani nadzire i jedan od najvažnijih pomorskih pravaca na Jadranu, onaj između Venecije i Konstantinopola. Narestani su naplaćivali danak za sigurnu plovidbu na svom području i često su napadali strane brodove. Venecijanci ih nazivaju gusarima (neretvanski gusari), premda su oni iz današnje perspektive samo čuvali svoje područje. Kako Venecija želi osigurati sigurnu plovidbu, već u 9. stojeću započinju sukobi koji traju sve do oko 1000. god kada je Venecija slomila moć neretvanske kneževine.
Na ovom dijelu Jadrana se dalje do 12. st. vode dugotrajne borbe za prevlast između Bizanta, Mletaka i hrvatsko-ugarskih kraljeva. Nakon sloma Bizanta 1180. god. se pojačava gusarska aktivnost Omiša kada se uzdiže hrabro pleme Kačića koje mnogi doživljavaju kao indirektne nasljednike neretvanskih gusara.
Knezovi Kačići – vladari kopna i mora
Prema Hrvatskom plemićkom zboru, prezime Kačić potječe od riječi “kača” što znači zmija ili zmaj. Možemo reći da je u njihovom slučaju zaista “nomen est omen” i da su bili hrabri kao zmajevi budući su prkosili svim vodećim silama srednjeg vijeka. Stariji historiografi smatraju da Kačići vuku porijeklo s prostora između Zrmanje i Krke i da su došli u Omiš kako bi učvrstili kraljevsku vlast za vrijeme kralja Petra Krešimira IV.
Ime Kačića se spominje među hrvatskim plemstvom koje je biralo banove te među dvanaest povijesnih plemena koji su pristali na hrvatsko-ugarsku nagodbu prestankom doba narodnih vladara 1102. god.
Na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće raste utjecaj Omiša zbog svog jedinstvenog geografskog položaja i zbog političkog ustroja uređene komune koja je dobro vodila javne i međunarodne poslove na čelu s knezom. Započinje doba knezova Kačića koji su gotovo dvjesto godina bili neprikosnoveni gospodari Jadrana. Omiški knezovi vladaju kopnom i nastavljaju borbu kako bi osigurali slobodnu plovidbu morem. U svojim pohodima prodiru čak i do druge strane Jadrana napadajući Apuliju.
U razdoblju od 11. – 13. stoljeća, Omiška kneževina je bila važan politički i vojni faktor na istočnoj obali Jadrana. Vlast Kačića se u danima najveće slave protezala na području od Cetine do Neretve, obuhvaćala je neke srednjedalmatinske otoke (Brač, Hvar, Vis i Korčulu) te plodne zemlje u Donjim Poljicima koje su nekoć pripadale antičkom salonitanskom ageru (poljičko primorje sjeverno do Žrnovnice). Uz naslov Omiškog kneza, Kačići nose i naslov knez Otoka, a narod se na ovom području u pisanim izvorima naziva “narod Kačića”.
U drugoj polovici 12. st vlada moćni Nikola Kačić kojeg početkom 13. st. nasljeđuje legendarni Malduk (ili Malduč). Tih godina su sve galije koje su prolazile Bračkim kanalom morale plaćati danak Omišanima. To je uključivalo susjedne gradove komune (Split, Trogir), pomorske gradove Dubrovnik i Kotor, ali i brodove “krilatog lava” Venecije koja se stoljećima željela proširiti na istočnu obalu Jadrana.
Gusarenje u Omišu je bilo dobro organizirano budući je u njemu sudjelovalo sve stanovništvo koje je dijelilo i plijen. Kačići su bili predvodnici i organizatori akcija, ali je cjelokupni grad imao ekonomsku korist od zaplijene stranih brodova.
Zahvaljujući svom jedinstvenom geografskom položaju, Omišani su suvereno gospodarili morem Bračkog kanala i u primorju Dalmacije. Podsjetnik na gusarska vremena je tvrđava Mirabela koja se i danas nadvija nad gradom. S Mirabele se pruža jedinstveni pogled na more, rijeku i otoke. Sa vrhova tvrđave su omiški gusari pratili kretanje neprijateljskih brodova koji su se približavali gradu.
Drevni Omišani nisu bili samo hrabri ratnnici, nego i pametni ljudi koji su u svojim aktivnostima primjenjivali napredna inženjerska znanja tog doba.
Brzi gusarski brodovi
Za razliku od sporih srednjovjekovnih trgovačkih galija Venecije i ostalih gradova komuna, Omišani su gradili posebne brodove “sagitte” (lat. strijele). To su bili brzi brodovi na vesla i jedra koji su mogli uspješno zaustavljati trgovačke galije pune različiih blaga, soli i začina koje su putovale obalama Mediterana.
Nisu sačuvani primjerci sagita koje su se najviše koristile u 11. i 12. st., no sačuvani su likovni prikazi i opis brodova. Najstariji prikaz omiške strijele se nalazi u crkvici svetog Luke na Braču kojim u to doba vladaju Kačići. Na pramcu broda se nalazio šiljasti kljun okovan željezom. Sagita je imala dva jarbola s latinskim jedrima i mogla je ponijeti 40-50 mornara. Zahvaljujući svom obliku i plitkom gazu, omiške strijele su mogle izvoditi brze manevre i lako nestajati u ušću Cetine.
Skrivena Mostina u rijeci
Omiški gusari su se branili vidljivim i nevidljivim sredstvima. Dok se na brdu iznad grada izdizala gusarska tvrđava, riječna tvrđava je neprijateljima bila nevidljiva i mamila ih je u klopku. Omišani su na samom ušću Cetine sagradli podvodni most (tzv. Mostinu) čiji se ostaci i danas vide.
Debeli podvodni bedemi su čuvali grad s mora i bili su klopka za brodove koji su uplovljavali u rijeku. Omišani su jedini znali gdje je uski prolaz kroz koji bi se provlačile sagite. Strani brodovi bi se nasukali na mostinu i bili bi napadnuti od omiških gusara. Smatra se da su na ušću Cetine bile podignute i kule s velikim lanacem koji bi također zaustavio neprijateljske brodove.
Iako ne postoje pisani tragovi tko je i kada gradio ovaj impozantni podvodni most, nedavna arheološka istraživanja koje su proveli Muzej Grada Omiša i Sveučilište u Splitu pokazuju da se radi o složenom i planiranom inženjerskom pothvatu koji je bio avangarda u svoje vrijeme. Mostina je jedinstveni primjer podvodnog obrambenog zida na Jadranu, a ni u svijetu nije pronađena slična građevina. Dio Mostine je nažalost uništen u miniranju 60-ih godina 20. stoljeća kada se gradio novi omiški most na Jadranskoj magistrali.
Ako se vozite ušćem Cetine, usporite brod, zagledajte se u dubine zelene rijeke gdje leži Mostina i zamislite junačke borbe omiških gusara koji su hrabro branili svoj zavičaj i živjeli od mora.
Borbe Omišana i Venecije
Venecija desetljećima nije mogla oprostiti Omišanima prevlast na ovom dijelu Jadrana. Iako su plaćali danak za prolazak Bračkim kanalom, stalno su tražili način kako oslabiti moć Omiša i knezova Kačića. Svaki napad na venecijanske galije su desetljećima dojavljivali Papi u Rim, pri čemu su Omišane prikazivali kao divljake i bezbožnike koji se ne libe napadati brodove koji su kretali u križarske ratove i koji pljačkaju papinu imovinu.
Dugogodišnji apeli Venecije su uspjeli i Pape su pokrenule nekoliko križarskih ratova protiv Omiša. Tome je zasigurno pomogao i nemili događaj kamenovanja splitskog biskupa Rajnerija, poznatog kasnije kao sveti Arnir (jedan od suzaštitnika Splita). Biskup je krenuo braniti zemlje oko kojih je postojao spor. Lokalni ljudi predvođeni Kačičima su ga kamenovali u Poljicima 1180. god. Ovo je dodatno pogoršalo položaj Omišana u papinskim očima. Papinska vlast ih je smatrala bezbožnicima, a Kačići su postali smrtni neprijatelji koje je trebalo slomiti.
Na inicijativu Venecije, pokrenuto je nekoliko papinskih akcija tijekom 13. stoljeća. U ratovima protiv Omiša sudjelovale su obližnje komune Splita, Trogira, Šibenika, zatim grad Dubrovnik te sami kraljevi (npr. ugarski kralj Andrija II). Izmjenjivali su se porazi i pobjede Omiša protiv koalicije komunalnih i papinskih snaga. Omišani su plaćali nametnuti danak, trpili su poraze, gubili brodove (neke su čak morali javno spaliti), ali bi se vremenom oporavili i nastavili ratovati predvođeni novim generacijama Kačića.
Ipak, krajem 13. stoljeća se naslućuje geopolitička promjena na ovom dijelu Jadrana. Nepovoljnim mirom iz 1274. god Omišani su se obvezali platiti odštetu Mletcima, morali su prestati napadati venecijanske brodove i mogli su ploviti samo do visine Riminija. Već u to doba Venecija je dobila pravo imenovati svog predstavnika u gradu. Potomci Nikole Kačića su nastavili napadati galije i obližnje otoke, gusarili su i pružali otpor sve do 1286.-1287. god kada Venecija okuplja veliku međunarodnu koaliciju i sa Šubićima zauvijek slama otpor Omišana.
Tijekom 14. st. gradom vladaju Šubići i nekoliko drugih velikaških obitelji, da bi se početkom 15. st. ostvario stoljetni san Venecije. Godine 1444. Omiš dolazi pod vlast Mletaka koji će gradom upravljati više od 3 stoljeća. Ipak treba naglasiti da je Omiš bio jedna od posljednjih komuna na istočnoj obali Jadrana koja je priznala mletačku vlast nakon što je Ladislav Napunjski 1409. prodao svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100.000 dukata.
Od 15. do kraja 18. st. i propasti Venecije 1797. god, Omišem upravlja mletački plemić s titulom kneza (conte). Venecija je uvažavala određene lokalne specifičnosti Omiša, ali je strogo kontrolirala dvije najunosnije grane: trgovinu i pomorstvo. Grad ostaje stiješnjen između zidina Staroga grada i u stalnom je strahu od Osmanlija koji su u neposrednoj blizini. Glasovi omiških gusara su polako utihnuli, sagite više ne isplovljavaju iz Cetine kao strijele, a Mirabela služi kao promatračnica nekih drugih neprijatelja.
Srednjovjekovna gradska uprava Omiša
Iako su Mlečani nastojali prikazati Omišane kao bezbožnike i divljake, o ustroju srednjovjekovnog Omiša doznajemo iz mirovnih ugovora Kačića sa ostalim gradovima komunama. Općina je imala svog službenog notara. Uređena javna kancelarija je sastavljala ugovore i vodila je pravne poslove komune.
Kačići se u odnosima s ostalim komunama postavljaju kao neovisni vladari koji sklapaju ugovore potvrđene svojim pečatom. Na jednoj od isprava je sačuvan pečat moćnog Nikole Kačića koji pokazuje da su knezovi Kačići samostalno vladali ovim područjem, iako su priznavali vrhovnu vlast kralja Bele IV.
Omišani na čelu s knezovima Kačići nisu bili obična pljačkaška rulja, već dobro organizirana srednjovjekovna komuna koja je znala ratovati, ali i voditi složene međunarodne poslove.
U dokumentima srednjovjekovnog Omiša se koriste tri pisma: glagoljica u crkvenim knjigama, latinica u međunarodnim ispravama i bosančica u svakodnevnim ispravama grada Omiša i u dokumentima iz obližnje Poljičke kneževine. Zanimljivo je da se u Muzeju grada Omiša čuva nadgrobni spomenik kneza Miroslava Kačića koji je pisan na bosančici.
Nasljeđe Kačića
Kačići nisu bili samo hrabri gusari koji su neustrašivo jurišali na strane galije, već drevni hrvatski velikaši, vrsni pomorci, vojskovođe i vješti diplomati koji su dva stoljeća uspješno vladali gradom i prostranom kreževinom koja je obuhvaćala kopno i otoke.
Nakon dolaska Venecije u Omiš, Kačići nestaju iz grada, ali ne nestaju iz povijesti. Javljaju se u 15. st. na području Makarskog primorja koje je nekoć pripadalo moćnoj Omiškoj kneževini, odakle se šire na dalmatinske otoke i Zagoru. Venecija nekim granama iz roda Kačića potvrđuje staro plemstvo i povlastice, te im dopušta gradnju utvrda na Makarskom području. Kroz 17. st. se javljaju brojna prezimena iz plemena Kačića od kojih potječe i glasoviti narodni pjesnik fra Andrija Kačić Miošić, kao i nekoliko dalmatinskih biskupa.
Iako su davno izgubili srednjovjekovnu kneževinu, Kačići ostaju trajno zapisani u kamenu i identitetu Omiša. Najljepša i najduža ulica u Starome gradu koja se proteže od istočnih gradskih vrata do Poljičkog trga i Cetine na zapadu s pravom nosi ime Knezova Kačića. Ova šarmantna ulica je prepuna lokalnih kolorita, dobrih restorana i suvenirnica čije nas kamene stope vraćaju u neka prošla vremena. Dok se penjete na ponosnu Mirabelu s fantastičnim vidikovcem, vi zaista koračate stazama po kojima su hodali omiški knezovi i njihova hrabra družina “naroda Kačića”.
Gdje možete doživjeti omiške gusare
Ako želite upoznati potomke omiških gusara, možete rezervirati izlet na nekom od turističkih brodova koji sve od ranog proljeća, pa do kasne jeseni plove uz Cetinu i kroz splitski akvatorij.
Sredinom kolovoza se organizira tradicionalna “Gusarska bitka” koja uz sudjelovanje velikog broja brodova i kostiminiranih povijesnih postrojbi podsijeća na pobjedu Omišana protiv papine alijanse. Bitka je u proteklih 10-ak godina postala zaštitni znak ljeta u Omišu. U sklopu “Gusarskih dana” Turistička zajednica grada Omiša organizira niz događanja za velike i male. Uz zvuke glazbe, gradom marširaju omiški gusari, djeca sudjeluju u potrazi za blagom, a grad vrvi od znatiželjnih turista koji traže okrijepu u tradicionalnoj “Gusarskoj konobi”.
Bitka se nije održavala zadnjih nekoliko godina zbog izgradnje nove luke, a ovo ljeto je odgođena zbog katastrofalnog požara koji je poharao okolicu grada. Hrabri Omišani su i u ovoj nesreći pokazali veliko srce kada su svojim brodicama spašavali ljude na obali.
Lokalne turističke agencije su odavno prepoznale gusarsku prošlost Omiša. Nude se zanimljive storytelling ture kroz srednjovjekovni Stari grad, kostimirana interpretacija povijesti na tvrđavi Mirabela ispričana kroz vizuru majke kneza Malduka Kačića, povijesni kvizovi, kao i lov na blago omiških gusara za najmlađe.
Nas je posebno zainteresirala izložba koja je do sredine listopada otvorena u samom srcu grada odakle se pruža jedinstveni pogled na zvonik svetog Mihovila, tvrđavu Mirabela i na bijele omiške stijene koje su godinama štitile grad i ispod čijih obronaka se svilo nepobjedivo gusarsko gnijezdo u 12.–13. st.
U “Kući jezika i kulture – Onaion” je u tijeku izložba u stripu “Omiški gusari u doba knezova Kačića”, nagrađivanog strip autora Borisa Talijančića.
Ovu zanimljivu izložbu koja na novi način prikazuje bogatu kulturnu baštinu gusarskog Omiša je organizirala udruga “Prokultura – Opservatorij kulturnih politika” koju vodi agilna dr.sc. Nansi Ivanišević. Cilj udruge je poticati kulturni život u Omišu kroz organizaciju različitih izložbi i radionica. Planirano je da “Kuća Onaion” postane prostor trajnog očuvanja maritimne baštine Omiša kroz uspostavu stalnog interpretacijskog centra koji će pričati stare i nove priče o omiškim gusarima.
Zadivljujuće je pomisliti da je jednom u prošlosti mala kneževina, stisnuta između mora i planina bila protivnik i ravnopravni pregovarač s velikim silama i papinskom državom. Današnji brodovi koje vidite u omiškoj u luci i uz Cetinu oživljavaju duh dobro organizrane pomorske sile koja je znala braniti svoj prostor i koja je podigla jedinstvenu mostinu na dnu brze rijeke.
I zato vas na kraju pozvamo da dođete u Omiš, provozate se u brodovima koji su nasljednici brzih omiških strijela, popnete se na Mirabelu u društvu kneginje Kačić, pogledate zanimljivu strip izložbu, potražite skriveno blago po drevnim kamenim ulicama Omiša i osjetite duh neustrašivih omiških gusara koji su stoljećima vladali ovim dijelom Jadranskog mora i čije je ime ostalo zapisano u vječnosti!
