Dok na Jadranu kolovoz još znači more, plaže i duge ljetne dane, nekoliko tisuća kilometara sjevernije priroda se priprema za sasvim drugačiji spektakl. Dani postaju kraći, vraćaju se tamne noći, a s njima počinje i nova sezona promatranja Aurore Borealis, polarne svjetlosti.
I ne, za zelene, crvene i ljubičaste zavjese na nebu ne morate čekati snijeg, prosinac i duboku arktičku zimu. U dijelovima sjeverne Europe Aurora Borealis može se vidjeti već krajem kolovoza i početkom rujna, a upravo rana jesen može biti jedno od zanimljivijih razdoblja za putovanje na sjever. Temperature su ugodnije nego usred zime, krajolik poprima jesenske boje, jezera još nisu zaleđena, a polarna svjetlost može se reflektirati na njihovoj površini.
Aurora postoji i ljeti, samo je ne vidimo
Polarna svjetlost nije fenomen koji se jednostavno “uključuje” dolaskom zime. Aurora može nastati tijekom cijele godine, ali je tijekom arktičkog ljeta uglavnom ne možemo vidjeti jer nebo zbog ponoćnog sunca i vrlo dugih dana nije dovoljno tamno.
Fenomen nastaje kada nabijene čestice koje dolaze sa Sunca stupaju u interakciju sa Zemljinim magnetskim poljem i gornjim slojevima atmosfere. Kada se tijekom kasnog ljeta na krajnji sjever počne vraćati prava noć, ponovno se stvaraju uvjeti u kojima je taj spektakl moguće vidjeti golim okom.
Službeni finski turistički portal Visit Finland navodi da se u Laponiji i sjevernom dijelu finskog Lakelanda aurora može promatrati od kraja kolovoza do travnja. Posebno zanimljiva razdoblja su rana jesen te kasna zima i početak proljeća.
Tromsø je klasik među lovcima na auroru
Ako postoji grad koji je postao sinonim za putovanje u potrazi za polarnom svjetlošću, onda je to Tromsø. Grad na sjeveru Norveške nalazi se u području auroralnog ovala, zone oko geomagnetskog pola u kojoj je pojava polarne svjetlosti česta.
No Tromsø nije jedini izbor. Lofoti, Alta, Senja i druga područja sjeverne Norveške nude odlične uvjete, posebno kada se udaljite od umjetne rasvjete naselja. Velika prednost Tromsøa je razvijena ponuda organiziranih „aurora chase“ izleta. Ako je iznad grada oblačno, vodiči prate prognozu i nerijetko voze desecima ili stotinama kilometara u potrazi za vedrim nebom.
Finska Laponija: aurora iznad jezera i šuma
Rovaniemi, Levi, Saariselkä i Ivalo među najpoznatijim su bazama za potragu za polarnom svjetlošću u Finskoj. Prednost Laponije nije samo geografski položaj. Izvan gradova i naselja relativno je jednostavno pronaći velike površine bez značajnog svjetlosnog onečišćenja.
Visit Finland navodi da se u sjevernoj Laponiji polarna svjetlost tijekom sezone pojavljuje otprilike svake druge vedre noći, dok je na jugu zemlje znatno rjeđa.
Abisko i Kiruna među najboljim su adresama u Švedskoj
Ako putovanje vodi prema Švedskoj, dva mjesta vrijedi zapamtiti: Kiruna i Abisko. Na području Kirune prve aurore mogu se pojaviti početkom rujna, a sezona traje tijekom tamnog dijela godine.
Posebno mjesto među lovcima na polarnu svjetlost zauzima Nacionalni park Abisko. Zahvaljujući lokalnim klimatskim i geografskim uvjetima područje je poznato po čestim vedrim intervalima, zbog čega je postalo jednom od najpoznatijih europskih destinacija za promatranje Aurore Borealis.
Island: sezona tamnih noći počinje u rujnu
Island je još jedan klasik među destinacijama za lov na auroru. Prema službenom turističkom portalu Visit Iceland, glavno razdoblje za promatranje polarne svjetlosti traje od rujna do travnja, kada su noći dovoljno duge i tamne.
Ovdje veliki dio atraktivnosti nije samo u aurori nego i u krajoliku. Polarna svjetlost iznad vodopada, vulkanskih predjela, ledenjaka i crnih plaža jedan je od prizora zbog kojih je Island postao toliko popularan među fotografima.
Kada je najbolje putovati?
Datum koji jamči auroru ne postoji. Potrebna je kombinacija solarne aktivnosti, dovoljno tamnog neba, vedrine i što manje svjetlosnog onečišćenja. Ponekad upravo oblaci pokvare planove, zbog toga putovanje na sjever samo na jednu noć nije najbolja strategija. Ako je Aurora Borealis glavni razlog putovanja, nekoliko noćenja na destinaciji povećava mogućnost da ćete barem jednu večer imati kombinaciju vedrog neba i odgovarajuće aktivnosti.
Dobro je pratiti i prognoze svemira NOAA Space Weather Prediction Center, primjerice, objavljuje kratkoročnu prognozu položaja i intenziteta aurore.
Ne izgleda svaka aurora kao fotografije na Instagramu
Prije prvog lova na auroru dobro je znati još nešto. Kamera, posebno moderni pametni telefon u noćnom načinu rada, može zabilježiti boje intenzivnije nego što ih u istom trenutku registrira ljudsko oko.
Kod vrlo snažne aurore zelene, crvene i druge nijanse mogu biti jasno vidljive golim okom, no kod slabije aktivnosti kamera često registrira mnogo više boje. Zato ne treba očekivati da će svaka aurora izgledati poput spektakularnih fotografija s društvenih mreža.
Aurora Borealis iznad Hrvatske? Da, i to nedavno
Za polarnu svjetlost ipak ne morate uvijek otputovati do Tromsøa, Laponije ili Islanda. Kada Zemlju pogodi vrlo snažna geomagnetska oluja, područje u kojem je aurora vidljiva može se proširiti daleko prema jugu. A Hrvatska je upravo takav spektakl doživjela 2024. godine.
Konkretno Hrvatska je 2024. imala nekoliko susreta s Aurorom Borealis. Najspektakularniji dogodio se 10. svibnja i u noći na 11. svibnja, kada je polarna svjetlost bila vidljiva iz različitih dijelova zemlje. Početkom listopada ponovno se pojavila u noćima sa 6. na 7. i sa 7. na 8. listopada, a novi veliki spektakl uslijedio je u noći s 10. na 11. listopada 2024. Unatoč oblacima nad velikim dijelom zemlje, aurora je tada fotografirana od Istre i Kvarnera do Dalmacije.
I NASA je zabilježila da su tijekom noći s 10. na 11. listopada 2024. promatrači na velikom području mogli vidjeti zelene, ružičaste i crvene tonove aurore daleko izvan njezina uobičajenog područja. To je ujedno dobar podsjetnik da tvrdnja kako se Aurora Borealis ne može vidjeti iz Hrvatske nije točna. Može, ali za to su potrebni iznimni uvjeti.
Zašto je aurora kod nas češće crvena nego zelena?
Aurora koju možemo vidjeti s naših geografskih širina ne mora izgledati poput karakterističnih zelenih zavjesa iznad Laponije. Kada se promatra vrlo daleko od glavnog auroralnog ovala, često su izraženiji crveni i ružičasti tonovi povezani s emisijama atomskog kisika na većim visinama. Dodatno, kamera može zabilježiti boju koju ljudsko oko u mraku registrira puno slabije.
Zato se ponekad dogodi da promatrač golim okom primijeti tek neobičan crvenkast sjaj na horizontu, dok fotografija snimljena mobitelom otkrije spektakularnu auroru.
Koliko daleko na jug može stići Aurora Borealis?
Ako nam se polarna svjetlost iznad Hrvatske čini nevjerojatnom, povijest bilježi još ekstremnije slučajeve. Najpoznatiji je Carringtonov događaj iz 1859. godine, jedna od najsnažnijih geomagnetskih oluja u zabilježenoj povijesti. Nakon iznimno snažne Sunčeve aktivnosti aurora se proširila toliko daleko od polarnih područja da NASA navodi kako je bila vidljiva sve do Kube.
Nešto slično, premda ne u razmjerima Carringtonova događaja, vidjeli smo i 2024. Tijekom ekstremnog događaja u svibnju auroralne pojave zabilježene su na iznimno niskim magnetskim geografskim širinama. Znanstvena analiza događaja bilježi opažanja čak kod Portorika, dok su na južnoj hemisferi zabilježena opažanja kod Nove Kaledonije što pokazuje koliko se područje aurore može proširiti tijekom ekstremne Sunčeve aktivnosti.
Aurora nije samo lijepa predstava prirode
Iza spektakularnih fotografija krije se mnogo moćniji proces. Snažne geomagnetske oluje mogu utjecati na satelite, navigacijske sustave, radiokomunikacije i elektroenergetsku infrastrukturu.
Carringtonov događaj posebno je poznat upravo zbog posljedica na tadašnje telegrafske sustave. NASA navodi kvarove, električne udare operatera, pa čak i slučajeve iskrenja i požara povezane s telegrafskom opremom.U današnjem tehnološki mnogo povezanijem svijetu svemirsko vrijeme zato se pomno prati. Aurora je samo njegov najljepši dio vidljiv golim okom.
Možemo li Auroru Borealis ponovno vidjeti iz Hrvatske?
Da, ali ne možemo unaprijed odabrati datum i čekati je kao u Laponiji. Hrvatska nema “sezonu aurore”. Potreban je dovoljno snažan solarni događaj koji će izazvati geomagnetsku oluju i proširiti auroralni oval prema jugu. Čak ni tada posao nije završen. Potrebno je vedro i tamno nebo, što manje svjetlosnog onečišćenja te dobar pogled prema sjevernom horizontu. Zato, kada se sljedeći put pojavi upozorenje na snažnu geomagnetsku oluju, možda neće biti potrebno rezervirati avionsku kartu za sjeverne zemlje.
