Hodajući ruševinama sela Cari zamišljam kako su ovdje nekada živjeli ljudi, bavili se poljoprivredom, pjevali, plesali, smijali se i plakali, rađali i umirali… Pa se pitam – što ih je sve morilo, što ih je veselilo, te jesu li bili sretniji (i pametniji) od nas danas?
Kada god se nađem na nekom takvom mjestu, osjećam kao da su samnom i mještani, kao da šećem među njima dok se bave svakodnevnim poslovima. Vidim u svojim mislima dječicu, žene, muškarce… mlade, stare… I baš uvijek kada sama nekuda lunjam, imam taj osjećaj da sam među njima u tim davnim vremenima.
Napuštene kuće i štale nekome možda djeluju sablasno, no u meni samo potiču misli o načinu života tadašnjih žitelja.
Kao bajka
U neposrednoj blizini grada Kastva prostiru se šume Loza i Lužina koje se mogu podičiti bogatom florom i faunom, brojnim stijenama kraških oblika, dolcima i vrtačama. Uz tri stjenovita, ali nezahtjevna vrha – Majev vrh (411m), Stanić (465m) i Mačkov vrh (504m) – šume na Kastavštini skrivaju i neke zanimljivosti.
Jedna od njih nalazi se nedaleko Spinčićevog brega i to je upravo napušteno selo Cari koje, barem ako se mene pita, ima posebne čari. Ovdje kao da je vrijeme stalo, među ruševinama se osjeća neki mir, okružuje ih tišina koju ‘remeti’ samo cvrkut ptica. Kada dođete među ruševne kuće ovoga sela, osjećate kao da ste zakoračili u bajku.
Za razliku od većine napuštenih šumskih lokacija, ovo mjesto na svom ulazu ima informativnu tablu na nekoliko stranih jezika gdje je ukratko opisana njegova povijest. Time je ovo postalo dio turističke ponude Kastavštine.
Prepušteno prirodi
Kastavska šuma nudi niz uređenih šetnica različitih duljina – najkraća čini krug od pet kilometara, srednja od devet i najduža od 16 kilometara. Sve tri prolaze pored sela Cari.
Zakoračivši u napušteno područje s urušenim domovima i štalama, čini vam se kao da ulazite u potpuno drugačiji svijet. Objekti građeni na tradicionalan način protekom vremena isprepleli su se s prirodom, a pogled posebno privlači bunar u kojem odavno nema vode.
Na nekim prozorima, iza kojih više od pola stoljeća nema ljudskih stanara, i danas stoje metalne rešetke. Umjesto ljudi, uselilo je šumsko bilje i vjerojatno pokoja životinja.
Pored kuća su suhozidi obrasli mahovinom i zarasle ‘lehe’, nasute njive među suhozidima koje su nekada prehranjivale seljane. Stanovništvo se ovdje nekada većinom bavilo obradom škrte zemlje te prodajom kravljeg mlijeka i vina.
Rapalska granica
Od sela su ostale ruševine starih kamenih kuća danas obraslih povijušama što daje tajanstvenu notu ovom nekad ljudima važnom, a danas gotovo zaboravljenom mjestu, dok se u blizini nalazi stražarnica koja je uz bodljikavu žicu označavala Rapalsku granicu.
Prisjetimo se malo povijesti: Rapalskim ugovorom je 1920. godine dogovorena granica između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Na stražarnici se i danas nalazi natpis na talijanskom jeziku: Alle porte della patria non si dorme (Na vratima domovine ne spava se).
Vidljivi su također ostaci graničnih stupova koji nas i nakon jednog stoljeća podsjećaju na burnu prošlost ovoga kraja. Spomenimo samo kratko da je nakon Drugog svjetskog rata, Pariškim mirovnim ugovorima (1947.) Kastavština ponovo sjedinjena s Hrvatskom i Jugoslavijom.
Podsjetnik na tradicionalan način života
Selo je nastalo u blizini nekada važnog puta Obadi-Kastav, a početkom 20. stoljeća u njemu su živjele dvije obitelji. Jedna nepoznatog prezimena do početka Prvog svjetskog rata, a druga se prezivala Spinčić.
U ovoj obitelji je bilo petero djece. I iako nema mnogo službenih podataka, zna se da je posljednji stanovnik sela bio upravo jedan od sinova iz obitelji Spinčić – Ivan, poznat i kao Ive Carov.
On se u kolovozu 1943. pridružio partizanima, a kada se nakon rata vratio, kuće su bile napuštene i zapuštene pa je otišao ‘trbuhom za kruhom’, no ne zna se kamo.
Pokušaja da se selo obnovi nije bilo, a od sačuvanih ostataka posebno je zanimljiva ‘tornica‘ – dodatni dio kuće polukružnog oblika gdje se nalazilo otvoreno ognjište. Uz kuće za stanovanje nalazili su se gospodarski objekti – ‘skadnji‘ za životinje i sijeno te već spomenute skromne, suhozidima ograđene obradive površine.
Napušteno selo Cari karakterističan je primjer narodnog graditeljstva u Kastavštini i bilo bi od velikog značaja da ostane kao takvo uspomena na neka davna vremena.
‘Grad na brege’
Kastav, grad utvrđen srednjovjekovnim gradskim bedemom s devet obrambenih kula, nalazi se na brdu šest kilometara udaljen od Opatije i deset kilometara od Rijeke. Samo središte na malom području skriva burnu povijest.
Smješten na vrhu 365 metara visokog brijega na prostoru koji je stoljećima bio glavna arterija za prolazak iz središnje Europe prema Jadranu i Mediteranu, ovaj šarmantni gradić imao je veliki povijesni značaj koji se lako prepoznaje ne samo u vidljivoj povijesnoj baštini u pogledu utvrda, zidina, crkava i drugih građevina, već i u bogatoj nematerijalnoj baštini.
Povijest naselja seže unatrag sve do prapovijesti. Tragovi ilirskog plemena Japoda, stari više od tri tisućljeća, govore o prisutnosti naselja mnogo prije no što se razvio današnji grad.
Iako nije sasvim jasno odakle potječe ime, gotovo je sigurno da je njegov razvoj povezan sa strateškim položajem s kojeg se mogao nadzirati promet prema Jadranu i ‘držati na oku’ cijeli Kvarner.
Kastavska šuma
Do grada se nalazi prostrana Kastavska šuma kao stvorena za brzinski bijeg iz civilizacije. Pored Crekvine, ruševina crkve svete Marije, započinje jedan sasvim drugi svijet – ovdje uglavnom kreću pješačke, biciklističke i planinarske staze po šumovitom i brdovitom području koje čini prijelaz iz Primorja prema Gorskom kotaru.
U lijepoj bjelogoričnoj šumi kriju se umjetničke kreacije Majke prirode od vapnenačkih stijena, nekoliko – zbog otvorenog pogleda – vrlo zanimljivih vidikovaca prema vrhovima Gorskog kotara, Rijeci, gradu Kastvu, Učki i Ćićariji te Kvarneru.
Staze su dobro označene, a na svakoj važnijoj točki postavljen je informativni panel. Pješačke staze vode i prema naseljima u zaleđu, poput Breze, Škalnice i Klane te čak prema izvoru Rječine sjeverno od Kukuljana, u podnožju Grobničkih Alpi.
Kastavska šuma nudi odličan brzinski bijeg u prirodu jer se u samo nekoliko koraka odmičete od vreve modernog svijeta.
I šetnju prema selu Cari najbolje je započeti pored Crekvine gdje se nalazi karta svih šetnica. Poželite li, ondje čak možete unajmiti električni bicikl kako bi šumu iskusiti na jedan drugačiji način.
Povratak je istim putem, a za kraj se isplati počastiti u nekom od šarmantnih kastavskih restorana ili kafića.
